Savkovići - desetočlana porodica za primjer

Ima ih osmoro od majke Slavice i oca Dejana Savkovića. Ovi vrijedni i marljivi ljudi ne skidaju osmijeh s lica i u duhu pravoslavlja i vjere odgajaju 5 sinova i 3 kćerke. U ovom domu se osjeti porodična sreća i blagostanje i tako je svih 365 dana u godini, posebno tokom praznika jer im se vesele iz dna svog bića. Taman kad vam u životu lađe potonu i izgubite vjeru u dobrotu, jedinstvo, marljivost i porodicu, baš tad treba da se sjetite ljudi koji na svojim plećima nose ogromna domaćinstva. Domaćin se mlad oženio, pa su ga i obaveze dočekale onako uz put, ali na sve je bio spreman i ništa mu danas nije teško.

- Imao sam 17,5 godina kada sam se oženio. Otac u bolnici operisao srce, ja mu dođem u posjetu, i kažem tata ja bi se ženio. Kaže on jel rano sine, nije tata, i eto - priča Dejan.

Mnogi će reći, kuća puna graje i smijeha. Јutra im počinju rano, a noći završavaju isuviše kasno, ali ne fali im ništa, dovoljno su vrijedni da se i s najvećim poteškoćama lako izbore. Kako sami kažu- uz Božiju pomoć!

- Djeca pomažu, pogotovo ovi stariji, desna su nam ruka, najviše u kućnim poslovima. Zamjene nas u kući u bilo kojem poslu - priča majka Slavica.

Savkovići nisu čekali da im bilo šta padne s neba. Dejan je odrastao s dva mlađa brata, a nakon smrti oca preuzeo je porodični biznis, tako da su danas nadaleko poznati njihovi ćevapi i roštilj, te kore za pitu.

- Nemamo podršku nikoga, sve sami finansiramo, ali zadovoljni smo - skromno kaže Dejan.

Ova vrijedna porodica čvrsto vjeruje u svakog svog člana. Tako marljivi i dobri stubsu domaćinstva koje raste iz dana u dan. Najstariji, šesnaestogodišnji Јovan, svakodnevno zasuče rukave i pomaže roditeljima.

- Dvije godine sam već u poslu. Naučili su me roditelji, i posao je postao svakodnevnica, a uz posao zavolio sam i školu još više - kaže sin Јovan.

Kod njih se jasno zna ko je glava kuće, uvažavaju se, poštuju, vole, pomažu. A posla je mnogo. Žuljevite ruke i hitre noge svugdje stižu. Nije lako za desetočlanu porodicu samo hranu pripremiti. A tek oprati, očistiti, pospremiti, kupiti, obezbijediti , napisati zadaću i sve ostalo što svakodnevica nosi.

- Podijelili smo se u poslovima. Јa sam oko djece, zadaće, roditeljski, a tata oko finansija vodi brigu. Iako on kaže da je teret najveći na meni, ja mislim da je obrnuto - priča Slavica.

Savkovići poštuju tuđe, ali najviše vole svoje. Redovno poste svi, iako su pravi majstori za roštilj.

- Škola, vrtići, treninzi, nije lako, ali stižemo sve, i opet smo zadovoljni - napominje Slavko.

Iako mali, već su naučeni šta znači porodica i znaju da imaju najveće bogatstvo - imaju jedni druge.

Sa vjerom u Boga, u porodici Savković rađali su se zdravi dječaci i djevojčice, a po rođenju roditelji su im davali imena velikih svetitelja. Najveće iznenađenje za roditelje bili su blizanci.

Trudeći se da supruzi i djeci obezbijedi sve što je potrebno za normalan život, da ni u čemu ne oskudijevaju, glava porodice Dejan Savković ističe da, iako imaju sve što im treba, djecu uči skromnosti i poštovanju.

Dom Savkovića, osim ljubavi prepun je mira i spokoja. Ikone na zidovima, kandilo, te sve ono što predstavlja vjeru pravoslavnu govori koliko su joj posvećeni.