Dodik: Vojna neutralnost - definitivan stav Srpske

Dodik je odgovorio već poznatim, definitivnim stavom Srpske - o vojnoj neutralnosti. Od druga dva člana Predsjedništva, DŽaferovića i Komšića, poziv Pompea bezrezervno je prihvaćen.

Stiglo pismo iz Vašingtona! U njemu američki državni sekretar odaje priznanje "nezavršenom poslu" bh. Komisije za NATO integracije i poziva vlast u BiH da još neusvojeni Program reformi, što prije Briselu proslijedi. Piše bivši direktor CIA i kako razumije "zabrinutost" unutar Predsjedništva BiH da bi približavanje NATO savezu moglo da naruši odnose sa susjednim državama, ali ističe kako Srbija iako nije članica, niti je izrazila želju da to postane, ima viši stepen saradnje sa Alijansom, nego BiH. "Zna" američki demokrata i kako su BiH i njeni građani opredjeljeni za saradnju sa "saveznicima". No "zaboravlja" kako su ti "saveznici" u posljednjem ratu bombardovali srpski narod i uništavali srpsku imovinu. Uz puno uvažavanje pozicije i snage Sjedinjenih Država, "zaboravnog" diplomatu i na "saveznički" učinak i na stavove Srpske podsjeća predsjedavajući Milorad Dodik. 

"Oni pokušavaju da nađu bilo šta što bi se moglo, što kaže naš narod zakačiti, ali u svakom slučaju mislim da moraju da se naviknu da je naš stav definitivan u tom pogledu. Dakle Republika Srpska je za vojnu neutralnost i neulazak u bilo kakav vojni savez", kategoričan je Dodik.

Druga dva člana Predsjedništva Željko Komšić i Šefik DŽaferović, međutim, Pompeovo pismo su oduševljeno dočekali. I dodatno ojačali višesedmična histerična uslovljavanja svega i svačega - NATO integracionim procesima. I DŽaferović, baš kao i Pompeo "zna" šta je dobro za sve narode i građane u BiH. 

"Riječ je 'o pruženoj ruci podrške koja je u interesu svih naroda i građana BiH'", smatra DŽaferović.

Pismo iz Vašingona i sa istom tematikom, nedavna posjeta Sarajevu Pompeovog zamjenika DŽona Salivena, otvara pitanje – šta je razlog "američke ofanzive"!? I žurbe!? Brisel je sporni Program reformi "očekivao" od Savjeta ministara. Denis Zvizdić se i Briselu i Salivanu zaklinjao kako će dati sve od sebe da Program, iako neprihvaćen od pola BiH, do Brisela ipak stigne. Nakon što su “prohodnost”, po uzoru na sunarodnike iz NATOove Komisije, stopirali odlazeći srpski ministri na posljednjoj sjednici Savjeta, žongliranjem mu je Zvizdić još jednu priliku rezervisao za sljedeću sjednicu, zakazanu za 15. januar. U najavi, međutim, sa istim, neuspješnim, ishodom. 

"Očigledno je da će se o prvom godišnjem programu MAP-a odlučivati na Savjetu ministara kada dođe novi saziv", istakao je ministar inostranih poslovasBiH Igor Crnadak.

Ili će možda sarajevsko-vašingtonski žongleri naći neku prečicu jer novog saziva Savjeta ministara nema ni u obrisima!? Da li je zbog toga Majk Pompeo promijenio taktiku? Umjesto ministrima kojih još nema, pismo pisao članovima Predsjedništva, gdje je jedina kočnica – Milorad Dodik!? I da li je pismo, svojevrsna ucjena srpskog člana pred neminovni nastavak konstituisanja bh. vlasti!? A sve u duhu novogodišnje najave Bakira Izetbegovića da blokade na domaćem tlu, zavise od "inputa" koje dobija od Amerike i drugih zapadnih mu saveznika i da će upravo NATO integracije služiti za uslovljavanja!? Kako god javna je tajna u Sarajevu kako su dvije uticajne ambasade “skovale lukavi plan” da Program NATO reformi "proguraj" do Brisela. Predsjednica Srpske podsjeća i na ranija uslovljavanja!

"Ova činjenica da su sad sklonili sa stola uslov koji se zove knjiženje vojne imovine pokazuje da je to samo politički proces u kojem je politički postavljen uslov, a onda neko procijenio da politički skloni taj uslov.  Neko je tamo objasni da ovdje postoji neki navodni ruski uticaj pa onda treba skloniti sve uslove i na brzinu aktivirati sve što se odnosi na kretanje ka NATO. Mislim da mi imamo jasan stav", poručila je predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović.

Sa ili bez lukavih planova stranaca, kojih je ovdje bilo na pretek posljednjih desetljeća, pitanje NATO integrisanja ipak ostaje nacionalno pitanje, ali svakog od konstitutivnih naroda u BiH. Nikakav zajednički nacionalni program, ma šta to značilo jezički i suštinski, nije moguće usvojiti bez izričite volje Srba, Hrvata i Bošnjaka. Realizovati još manje!? Ili možda treba da se prisjetimo vremena nametanja odluka u BiH ili nedavnih "lukavih planova" sprovedenih u Crnoj Gori i Makedoniji.