Novi roman Željka Pržulja "Sami na svijetu"
- Roman pročinje scenom u kojoj grupa momaka igra košarku, a lokalni političari bave se nekim trivijalnim i kadrovskim rješenjima, dok se u svijetu grupa ljudi sprema da rasturi Јugoslaviju i da uvede novi svjetski poredak - pojašnjava Pržulj.
To je knjiga, ističe on, bazirana na istinitim događajima, viđena očima ljudi koji tu knjigu neće pročitati jer su ili izginuli ili su i sami učesnici tih događaja pa im ona nije ni potrebna.
- Meni je Bog samo dao talenat da ono što su svi oni vidjeli i doživjeli, ja stavim na papir - kaže Pržulj.
Prema njegovim riječima, reakcije ljudi koji su pročitali ovu knjigu i koji su učestvovali u Odbrambeno-otadžbinskom ratu već su pozitivne.
Pržulj očekuje da mu se jave "novi i samozvani bogataši-heroji i da pokušaju da ga iskritikuju" jer, kako je naveo, oni sada, zahvaljujući svojim funkcijama i parama, koje su stekli u ratu i poslije rata, pokušavaju da pokažu kako su tobože bili junaci.
- Јunaci su postajali u periodu od 1992. do 1996. godine, a ne poslije toga. Većina mojih ratnih drugara počiva na Malom Zejtinliku ili nekom drugom groblju, a mnogo je i onih koji jesu živi, ali bez posla. Na zadnjoj stranici moje knjige stavio sam 18 značajnih likova iz borbe srpskog naroda na Ilidži, a od njih 18, 12 je mrtvo, trojica su u inostranstvu i nas preostala trojica motamo se ovuda - kaže Pržulj.
On dodaje da je izvore za pisanje romana crpio iz ličnog iskustva, iz onoga što je vidio i doživio.
- Drugo, koristio sam sjećanja Dobrice Ćosića, Nikole Koljevića, generala Luisa Mekenzija, Franje Tuđmana, kao i neke novinske članke koji su govorili o Slobodanu Miloševiću i pregovorima koje je vodio u procesu donošenja Dejtonskog sporazuma, te svjedočenja nekih ljudi, meni veoma bliskih, koji su mi objašnjavali šta se dešavalo u bitkama u kojima ja nisam učestvovao, poput akcije Lukavac '93 - pojašnjava Pržulj.
On je dodao da njegovi saborci ne pričaju i ne hvale se ratnim podvizima, nego se radije prisjete neke anegdote ili situacije u kojoj su pretrpjeli veliki strah za život.
Pržulj ističe da obično o hrabrosti i junaštvu pričaju oni koji iz druge ili treće ruke znaju nešto o tim strašnim događajima, jer jednostavno nisu ni bili na licu mjesta, nego negdje u pozadini ili u dezerterstvu.
"Sami na svijetu" je roman, a ne monografija Ilidžanske brigade, i ja sam svoje lične utiske i osjećanja uvrstio u korice ove knjige, oslanjajući se na istinite događaje i ljude, podvlači Pržulj.
Najavljuje da će i drugom dijelu ove knjige, za koju se nada da će ubrzo /čim obezbijedi sredstva/ ugledati svjetlo dana, nastavili da piše o surovosti rata, jer smatra da je i žrtava i zločinaca bilo i biće na svim stranama, a zbog čega očekuje i negativna reagovanja, kako kaže, nadriistoričara i terazijskih Srba.
Prvi dio romana "Sami na svijetu" ima podnaslov "Braća po ulici", a drugi će se zvati "Nezaštićeni svjedok".
Željko Pržulj rođen je 1964. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu, srednju školu i Građevinski fakultet. Ovaj srpski pisac, pjesnik i novinar u svojim romanima, zbirkama priča i pjesama bavi se istorijskim i savremenim životnim temama.
U novinarskoj karijeri Pržulj se kroz reportaže, feljtone i kolumne pojavljivao u većem broju dnevnih listova i magazina, poput Večernjih novosti, Duge, Јavnosti, Intervjua, Srpske Vojske, Srpskog Slova, Sjutra, Ognjišta, Srpskog Glasa, Oslobođenja, Presa RS.
U Odbrambeno-otadžbinskom ratu, Pržulj je bio borac i komandir u Vojsci Republike Srpske, te ratni dopisnik mnogih listova u Srbiji i Republici Srpskoj.
Do sada je objavio djela: "Braća po ulici", "Iz Srpskog Sarajeva", "Djeca sa granice", "Dabogda crk'o rokenrol", "Naličje", "Otkud ti ovde", "Posljednji plemići", "Nezaštićeni svjedok", "Između dva potopa", "Gorštak u tenama", "Za tebe" /zbirka poezije za djecu/, "PTSP sindrom", "Sedmi dva" /roman za djecu/, "Posljedni dani Gavrila Principa" /radiodrama/, "Ruka anđela" i "Vladika" /roman o životu Svetog Vasilija Ostroškog/.