Konjic: Osveštan hram obnovljen u pomen ubijenim srpskim dječacima (FOTO)
Hram je obnovljen u slavu Svetih apostola Petra i Pavla i u pomen srpskim dječacima Petru i Pavlu Goluboviću, koji su, zajedno sa roditeljima, ubijeni 1992. godine u Konjicu.
Nakon osvećenja hrama, vladika Dimitrije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u okviru koje je obavljen čin lomljenja slavskog kolača.
Po okončanju liturgije i slavskog obreda održan je pomen parastos članovima porodice Golubović.
Ktitor hrama je srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Dodik je rekao da je stradanje srpskih dječaka egzaktan primjer i dokaz stradanja na bazi ideologije mržnje, koja je bila zvanična bošnjačka politika tog vremena.
- Zar je stradanje nekih Bošnjaka drugačije od stradanja ove dvojice dječaka? Kada bih imao snagu, oživio bih svu nevino stradalu djecu, bez obzira da li su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci - istakao je Dodik.
Episkop Dimitrije je poručio nakon osveštanja hrama da je danas dobro pobijedilo zlo i da se Bog otkriva onima koji imaju čisto srce.
- Ko ima srce, može se spasiti. Bog nas je stvorio slobodne i u toj slobodi možemo postati bogoliki, ljudi ljubavi i mira, a možemo postati i zločinci i ljudi zločina. To se sve obistinilo na sudbini porodice Golubović. Ali mi danas nismo dali da nas zlo pobijedi nego smo pobijedili zlo dobrom - rekao vladika Dimitrije.
Episkom je rekao da je Bog ljude mogao stvoriti kao marionete, ali da tada ništa ne bi bilo ni dobro niti loše, da bi ljudi bili poput lutki ili robota.
- Ili nam je mogao dati slobodu i neki će biti svetitelji, a neki, nažalost, zločinci. Za sve ima nade i prostora u ljubavi Božijoj, tako da niko od nas ne smije da gubi nadu, pa čak ni ti zločinci - rekao je vladika Dimitrije.
On je dodao da Gospod u mnogo puta i na mnogo načina pokazao da sve ljude voli i čeka beskrajno, ali da svi imaju odgovornost za svoje postupke, te da svima treba pokajanje.
Na ulazu u onovljenu crkvu postavljena je ploča na kojoj je napisano da je hram sagrađen 1896. godine, da je obnovljen ove godine u slavu Svetih apostola Petra i Pavla, a u spomen ubijenih srpskih dječaka Petra i Pavla i da je ktitor obnove Milorad Dodik u svojstvu predsjednika Republike Srpske.
U hramu se nalazi ikona na kojoj su oslikani apostoli Petar i Pavle sa dječacima Petrom i Pavlom.
Braća Petar i Pavle Golubović imali su tek sedam i pet godina kada ih je u noći između 1. i 2. jula 1992. godine u Konjicu, zajedno sa roditeljima, uglednim Srbima iz Konjica, profesorima Đurom i Vlastom, iz stana izvelo pet pripadnika Interventnog voda Policijske stanice Konjic, predvođenih Miralemom Macićem, odvezli nekoliko kilometara od stana i pod okriljem noći strijeljali.
Dječaci i njihovi roditelji strijeljani su nedaleko od policijskog punkta u naselju Polje Bijela, pored puta prema selu Spiljani.
Petar Golubović je preživio prvo strijeljanje.
On je nakon rafalne paljbe pao na zemlju između tijela svojih roditelja i brata Pavla. Nakon što su počinioci otišli, on je ustao i krenuo prema policijskom punktu u naselju Polje Bijela. Kada je došao do punkta ispričao je dežurnim policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću šta se dogodilo.
Krvnici su to čuli putem radio-veze i vratili se i odveli Petra. Zaustavili su se kod mjesta Begin Vir, gdje su ga izveli iz automobila i ponovo strijeljali.
Tijela ubijenih dječaka i njihovih roditelja ležala su nekoliko dana na obali Neretve prije nego što su sahranjeni na pravoslavnom groblju na Musali.
Zahvaljujući Anisu Kosovcu u julu 2018. postavljena je nova kapija na ulazu u pravoslavno groblje na Musali. Na kapiji se nalazi spomen-ploča s ilustracijom Petra i Pavla Golubovića.
Imena Petra i Pavla Golubovića uklesana su i na zajednički spomenik ubijenoj djeci Konjica, koji je postavljen ispred škole na Musali.
Prva optužnica za ovaj zločin podignuta je 1994.godine, a presuda je izrečena krajem 1995. godine.
Tužilac Ibro Bulić je kao počinioce zločina naveo Miralema Macića, Јusufa Potura i Adema Landžu, uz Šefika Tucakovića i Mirsada Maksumovića koji su poginuli u ratu.
Suđenje ovoj trojici ponovljeno je pred Kantonalnim sudom u Mostaru. Macić i Landžo su 25. jula 2000. osuđeni na po 12 godina zatvora, dok je Landžo osuđen na osam godina. Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio je ove presude.
Osim njih, za ovaj zločin se u optužnici iz 1994. godine vezuje i ime veterinarskog tehničara Halila Tucakovića, kao i policajaca na punktu Polje Bijela, Dražena Markovića i Hadže Macića.
O ubistvu bez osude, bez objašnjenja, bez razloga malo se znalo u široj javnosti, ali Srbi Konjica i svih hercegovačkih mjesta ovaj zločin dobro pamte i prepričavaju da se nikada ne zaboravi.
Crkva na Borcima, koja je proglašena nacionalnim spomenikom BiH 2006. godine, do potpisivanja Dejtonskog sporazuma bila je pod srpskom kontrolom i bila sačuvana, ali je devastirana poslije povlačenja srpske vojske i srpskog naroda sa tog područja poslije Dejtonskog sporazuma.
Domaćini toga kraja koji su tu ostali Đuro i Neđo Simić popravili su hram samo toliko da ne pada kiša i da ne duva vjetar dok se u njoj obavlja služba Gospodnja.
Prije rata u Konjicu je živjelo oko sedam hiljada Srba, a danas ih nema ni 300. Danas na Borcima živi mali broj srpskih porodica.
RTRS/SRNA