Tihi odlazak Milana Dašića
Dašić zaslužuje da ga spomenemo i da ga se sjećamo, uvjeren sam da je njegov odlazak u ovdašnjim medijima zaslužio makar kratku vijest.
Bio je u Banjaluci među prvim osnivačima izdavačke agencije; njegovo "Slovo" objavilo je popriličan broj knjiga, od kojih su neke – može se bez ustezanja reći – obogatile naše kulturno blago, naročito one u kojima se i on, kao publicista, urednik ili autor nekih tekstova, potvrdo kao čovjek koji se trudio da sačuva od zaborava neke istorijske činjenice i tokove, naročito one koje se odnose na stradanja nevinog stanovništva Podgrmeča i širih srpskih područja, posebno na Šušnjaru i u Јasenovcu.
Knjige o tim strahotama, iz njegove izdavačke agencije i izdavačke radionice, štampane često dvojezično, u raznim krajevima svijeta širile su i šire istinu o stradalništvu i postale su neka vrsta spomenika onima čija su imena krvlju upisana u našu istoriju. Nastojao je da poveže spomen-područja Donje Gradine, Šušnjara, Kozare, Kragujevca i druga, prije svega živom književnom riječju.
Bio je jedan od inicijatora da se Književni susreti "Šušnjar", poslije rata i gubitka Sanskog Mosta, nastave održavati u Oštroj Luci i tom svojevrsnom okupljanju pjesnika davao pečat angažovanjem u organizovanju, žaleći posljednjih godina što su ga zaobilazili.
Uz to što je doprinosio održavanju Književne nagrade "Šušnjar", bio je inicijator ustanovljavanja nagrade za zavičajne teme u književnosti “Slovo Podgrmeča“.
Јoš mnogo toga bi se moglo reći o čovjeku koji je nesebično davao sebe svom rodnom kraju i ideji da se čuvaju uspomene na ono što nam je najsvetine. Zasad samo još ovo: Valjda će se naći neko ko će objaviti još jednu knjigu o Јasenovcu koju je gotovo sasvim priredio za štampu i treba vjerovati da njegov rad neće biti zaboravljen, posebno u njegovom zavičaju.
Autor: Ranko Pavlović