Viktor Igo - veliki pisac realizma i prijatelj Srba
Bio je veoma angažovan u političkom životu, prvo kao monarhista, a potom kao republikanac.
Pod Lujem Filipom postao je akademik, a 1848. godine poslanik u Ustavotvornoj skupštini.
Poslije državnog udara Napoleona Trećeg 1851. godine protjeran je i nakon toga je živio u izgnanstvu u Belgiji i Engleskoj, ali kad je 1870. palo Drugo carstvo, trijumfalno je dočekan u Parizu, gdje je do smrti /1885/ neumorno stvarao.
Igo je bio veliki prijatelj Srba i podržavao je njihovu borbu za oslobođenje od Turaka. Napisao je vatreni članak "Za Srbiju".
"...Tu, sasvim blizu nas, pred našim očima, ubijaju, pale, pljačkaju, istrebljuju ljude... kolju očeve i majke, prodaju djevojčice i dječake, djecu koja su još suviše mala da bi bila prodana sijeku sabljom na dvoje; Zajedno sa kućama spaljuju porodice; broj stanovnika u nekoj varoši, za nekoliko časova smanji se od 9.000 na 1.300... Kada će se završiti mučeništvo tog herojskog malog naroda?", opisivao je Igo 29. avgusta 1876. stradanje Srba pod turskom okupacijom.
Igo je pisao pjesme, drame, romane, eseje i pamflete.
Među Igoovim djelima su romani: "Јadnici", "Bogorodičina crkva u Parizu", "Rabotnici na moru", drame: "Ernani", "Lukrecija Bordžija", "Rij Blaz", te političko-satirična zbirka pjesama protiv Napoleona Trećeg "Kazne", kao i pamflet "Napoleon Mali".