Episkop Sergije: Želeći ono što mu ne treba, čovjek je zaboravio ljubav
Vladika navodi da su i lanetu, baš kao i ljudima, potrebne samo sloboda i ljubav, i ističe da koliko u sebi ljudi ponesu ljubavi i dobrote, toliko će moći da se približe Gospodu, onom istom Bogu koji od traži od ljudi da imaju ljubav među sobom.
- Kad ima to dvoje, slobodu i ljubav, lane ima sve. Više mu ne treba, više i ne traži. A čovjek je, zaboravljajući sebe, poželio nešto treće, četvrto, peto... Poželjevši ono što mu ne treba, čovjek je zaboravio ono bez čega ne može - ljubav i slobodu - ističe episkop Sergije.
Vladika Sergije navodi da je rmanjsko lane krotko - kakvi bi ljudi trebalo da budu, nježno - kakvi su oni koji vole, blago - kao oni koji za ljubavlju vapiju, radosno - kao oni kojima ne treba mnogo.
Njegovo preosveštenstvo u besjedi naglašava da je Bog poslao lane da iznova opomene na jednostavnost života, da njime zabrinute nasmije, da tužne oraspoloži, vraćajući ljepotu u oči, ljubav u srce, radost u dušu.
- Došlo je niotkuda među nas. Kročilo iz nepoznatog nam ćoška prirode i unijelo radost u našu svakodnevicu, vrativši sobom istinsku ljepotu u naše oči - ističe episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije u besjedi objavljenoj na sajtu Eparhije.
Vladika Sergije navodi da su ljudi u mraku tehnoloških dostignuća već pomalo i zaboravili koliko je ljepota prirode zapravo samo mala sjenka onih krasota nebeskih prostranstava.
- Zato nam je Bog poslao lane, sasvim obično lane, da nas podsjeti na sebe, da nas njegova tvorevina opomene na samog Tvorca. Čudesno je koliko malo treba čovjeku da u jednom djeliću onoga što nas okružuje prepozna rukopis samog Gospoda, koji je svako stvorenje i svaku biljku stvorio sa ciljem, svrhom i smislom. Naše rmanjsko lane nije samo zanimljiv detalj iz naše manastirske svakodnevice, već knjiga bez slova koja nas uči ljubavi, ljepoti i povjerenju - besjedi episkop Sergije.