Danilo Medaković - knjige kao osnova društva
U vrijeme revolucije 1848. godine pokrenuo je list "Napredak", koji je ubrzo zabranjen zbog opozicionog stava prema patrijarhu Јosifu Rajačiću, 1851. list "Јužna pčela", a 1852. "Srpski dnevnik" sa književnim dodatkom "Sedmica". Napisao je "Povesnicu srpskog naroda".
Danilo Medaković bio je istoričar, publicista, štampar i izdavač. Bio je sekretar kneza Mihaila i kneza Miloša Obrenovića u Beču.
Medaković, nakon školovanja, dolazi u Kneževinu Srbiju, gdje se zaposlio kao knežev činovnik u Kragujevcu. Bio je domaći učitelj i pratilac Miloševoj djeci, kneževićima.
Sa knezom Milošem prešao je u Austriju i postao njegov sekretar. Zahvaljujući materijalnoj pomoći kneza Miloša, Danilo Medaković završio je prava u Beču i istoriju na Filozofskom fakultetu u Berlinu. Doktorirao je istoriju 1847. godine u Berlinu.
Po povratku iz Njemačke, pozajmio je novac od Јevrema Obrenovića i otvorio štampariju u Novom Sadu.
Medaković je štampao veliki broj književnih dela značajnih za srpsku kulturu: sabrana djela Dositeja Obradovića u 10 knjiga, Daničićev prevod "Pisama o službi Božjoj" Andrije Muravjova, te prvi dio "Istorije književnosti" Božidara Petranovića.
Porodica Medaković je slavna, obrazovana i preduzetna porodica čiji su pripadnici činili društvenu elitu u sredinama u kojima su djelovali.
Danilov brat bio je Milorad Medaković, sin Bogdan Medaković, a praunuk Dejan Medaković, nekadašnji predsjednik Srpske akademija nauka i umetnosti.
Danilo Medaković umro je 1881. godine.