"U ime budućnosti Srbije, vrijeme tišine je prošlo"
U obraćanju na akademiji u Kombank areni resorna ministarka Darija Kisić Tepavčević je poručila da će svakom borcu i njihovim porodicama Srbija biti kao majka, jer je to način da im se srpsko društvo zahvali.
- Hvala vam što ste bili ponosni i kada se o vama ćutalo. U ime istorije i u ime budućnosti Srbije to vrijeme tišine je bespovratno prošlo - istakla je Tepavčevićeva.
Ona je podsjetila da je tokom NATO agresije 1999. godine na Košarama, na granici sa Albanijom, 108 hrabrih srpskih vojnika dalo život za otadžbinu i da će oni uvijek biti u srcima i mislima sadašnjih i budućih pokoljenja jer se samo tako može naprijed uzdignuta čela.
Tepavčevićeva je navela da se danas biju "neke druge bitke" i da se Srbija bori za očuvanje zdravlja i života svih svojih građana, za njihov ekonomski prosperitet, jer je pobjeda i jača Srbija moguća samo uz zajedničku borbu.
- Druga je ovo vrsta borbe, ali danas nas vode vaše riječi - nema nazad, iza je Srbija. Nove pobjede značiće da vraćamo dug kojim ste nas zadužili, a to je da čuvamo i jačamo našu Srbiju na ponos svih nas. Živela Srbija! - poručila je Tepavčevićeva.
Na komemorativnoj akadmiji govorio je i Mile Leovac, otac poginulog 24-godišnjeg potporučnika Predraga Leovca, koji je istakao da vrijeme ne liječi rane, već samo uči porodicu da živi sa boli koja ne jenjava.
- Ovakve manifestacije i pažnja koja se posvećuje očuvanju uspomene na one kojih više nema, znače više nego što možete da zamislite. Hvala vam što nam budite nadu da će poslije nas naša nikada neprežaljena djeca, očevi i braća biti slavljeni - rekao je Leovac.
Komemorativnoj akademiji prisustvovali su predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić, porodice poginulih vojnika i starješina Vojske Јugoslavije, ministri, kao i bivši pripadnici Vojske Јugoslavije i predstavnici Vojske Srbije.
Prisutan je bio i penzionisani general-pukovnik Vladimir Lazarević, koji je u vrijeme NATO agresije bio komandant Prištinskog korpusa Vojske Јugoslavije, a prisutni su prilikom pominjanja njegovog imena ustali i pozdravili ga pljeskom.
Bitka za karaulu Košare na granici tadašnje SR Јugoslavije i Albanije smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji u kojoj je nešto više od 1.000 golobradih srpskih vojnika, bez dovoljno municije, branilo domovinu od napada snaga koje su brojale između 5.000 i 6.000 Albanaca i njihovih pomagača.
Najveći broj srpskih snaga na Košarama činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, prosječne starosti između 19 i 20 godina, a borili su se i Srbi dobrovoljci iz inostranstva i Kozaci.
Bitka na Košarama vođena je od 9. aprila na graničnom prelazu Rasa Košare, na granici tadašnje SR Јugoslavije i Albanije.
Teroristi takozvane Vojske Kosova napali su pripadnike Vojske Јugoslavije, sa ciljem kopnene invazije na Kosovo i Metohiju i presijecanja komunikacije između jedinica Vojske Јugoslavije u Đakovici i u Prizrenu.
Poslije teških borbi, Vojska Јugoslavije uspjela je da porazi napadača i spriječi njegov ulazak na Kosovo i Metohiju.
Napad albanskih terorista, potpomognut NATO avijacijom, počeo je oko graničnog prelaza Raša Košares, na granici Јugoslavije i Albanije, a cilj je bio da se presijecanjem komunikacije između jedinica Vojske Јugoslavije u Đakovici i Prizrenu, omogući kopnena invazija i ovladavanje prostorom Kosova i Metohije.
U borbama su učestvovali dijelovi 125. i 549. motorizovane brigade Vojske Јugoslavije, elementi 63. i 72. Specijalne brigade, kao i grupa stranih dobrovoljaca među kojima je najviše bilo Rusa.
Na Košarama je poginuo 21 oficir i podoficir, 50 mladića na odsluženju vojnog roka, 13 vojnih obveznika i 24 dobrovoljca, a ranjeno ih je 256.
Bitka je zvanično završena 14. juna 1999. godine kada se Vojska Јugoslavije povukla sa Košara na osnovu Kumanovskog sporazuma sa snagama KFOR-a.