Borislav Tešić: Stihovima protiv zaborava stradanja Srba kroz ratove
Tešić je rekao da je još od susreta sa poemom "Krvava bajka" Desanke Maksimović u osnovnoj školi, razmišljao kakvi to ljudski umovi mogu biti pomračeni da takva zvjerstva rade djeci.
- Unazad deset godina pišem poeziju i moj božji dar je da mogu kroz stihove da rimujem sve događaje, pa i ove najteže, stradanje srpskog naroda kroz istoriju. Namjera mi je bila da obuhvatim što veći prostor. Nažalost, tog je stradanja bilo mnogo, a ja sam išao od Јasenovca, Gradine, Јadovna, preko Sijekovca kod Broda, Broda na Drini, Vozuće, Prebilovaca u Hercegovini, govorim o Drugom svjetskom ratu, pa sve do mjesta stradanja u ovom posljednjem ratu - kazao je Tešić.
Uspio je da stavi u korice 29 poema, a kako kaže, prema njegovim saznanjima, od posljednjeg rata niko do sada nije obuhvatio toliki prostor. Svaka od poema ilustrovana je i fotografijama stradanja.
- Osnovna poruka je da se ne zaboravi i u kulturi sjećanja i kolektivnog pamćenja našeg naroda, da ostane u trajnom sjećanju kao jedna vrsta opomene. To su zločini koji se ne smiju zaboraviti, niti ponoviti - istakao je on.
Napomenuo je da nije bilo lako da opisuje ove događaje, jer je na neki način prolazio kroz patnje koje su oni proživjeli.
- Posebno mi je bilo teško da pišem o pojedinačnim događajima stradanja djece, jer sam dolazio u situaciju da nemam prave riječi koje bih upotrijebio da dovoljno jasno opišem to što se događalo - rekao je Tešić.
Kako objašnjava, želja mu je bila da se o ovoj knjizi počne pričati od 2. avgusta (ponedjeljka), kada se na Šušnjaru, u Sanskom Mostu, obilježava 80 godina od stradanja Srba i Јevreja. Na području tadašnjeg Sanskog Most ustaše su ubile više od 10.000 Srba.
Tema stradanja naroda, zapisuje Јanko Velimirović, recenzent, kome pripada i autor, prenosi se sa koljena na koljeno kroz razne oblike izražavanja.
- Inspiraciju, narodni pjesnik, ili bolje rečeno pjesnik iz naroda Borislav Tešić nalazi u primjerima stradanja srpskog naroda iz Bosne i Hercegovine i Srpske Krajine u posljednja dva rata, sredine i kraja prošlog vijeka. Svaki događaj je sam po sebi specifičan, ali svi su urezani u svijesti gotovo svakog ko je imao priliku ili sudbinu da u zla vremena preživi - navodi Velimirović. On zaključuje da Tešić poziva na razum, sabornost, na sjećanje i podsjećanje.