Dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva (VIDEO)
Nataša i Milica ubijene su 11. marta 1995. godine, za vrijeme primirja, snajperskim hicima, dok su se igrale ispred zgrade u naselju Grbavica.
Na spisku Centra za istraživanje ratnih zločina, koji nažalost još nije konačan, za sada se nalazi 121 ime ubijene djece Srpskog Sarajeva.
Krvnička ruka snajperiste, oko puno mržnje i pucanj u djetinjstvo prekinuli su posljednju igru lastiša Milice i Nataše. U bolnicu Kasindo prva je dovezena Nataša, a ljekari su konstatovali surovu preciznost snajperiste. Nakon nje, i Milica. Doktor Slavko Ždrale svjedoči da nije bilo mogućnosti da prežive krvnički napad.
- Konstatovali smo da se radi o teškim povredama glave, da je došlo do oštećenja koštanoga dijela glave i mozgovine, da su povrede smrtonosne i djevojčica je izdahnula za nekoliko minuta. Neposredno poslije toga, u bolnicu je došla i Lalović Milica rođena 1984. godine smrtno stradala na Grbavici takođe od metka. Nikakve mogućnosti nije bilo za pomoć, djevojčica je već bila mrtva - opisao je ranije doktor Ždrale.
U vrijeme kada su djevojčice ubijene na snazi je bilo primirje koje su nadgledali francuski i ruski mirovnjaci. Zašto su snajperisti 101. brigade tzv. Armije RBiH i pored postignutih dogovora ubijali srpsku djecu u Grbavici, pitanje je za komandante te jedinice, koje je do danas bez odgovora. Pravda, teška ali dostižna, i dalje ne kuca na vrata ožalošćenih porodica.
Rada Cvijetić iz Trnova u ratu je izgubila desetoro članova porodice, a među njima i bratića Miluna koji je ubijen kada je imao svega 18 mjeseci.
- Ubili ga, lomili mu i noge i ruke... Patolog, pokojni Zoran Stanković, na obdukciji nam je to rekao. Tražili smo pravdu, ali po Tužilaštvu nema pravde. Trebalo je da one kosti pokupimo i odnesemo u Hag... Ne znam više šta da kažem i kako da dokažem ono što je stvarnost. Nema istine i pravde i neće je ni biti dok je tamo Tužilaštvo. Ako se naši izbore da nam se vrati Tužilaštvo i da sudimo zločincima, možda će i biti neke pravde - ističe Cvijetićeva.
Prema zvaničnim podacima i publikaciji koju će Republički centar za istraživanje rata objaviti u naredna dva mjeseca, u proteklom ratu u BiH, stradalo je 1.418 srpske djece. Spisak, nažalost, nije konačan.
- Od toga je 450 ubijene djece, preko 400 zatvarano u logorima i preko 400 je bilo ranjeno. To je zastrašujuće, posebno imajući u vidu načine na koje su ta djeca ubijana i stradala - kaže Milorad Kojić, direktor Republičkog centra.
Za srpski narod Milica Lalović i Nataša Učur anđeli su koje ne smijemo zaboraviti, čija krila ostaju vječno raširena na spomen-obilježju u dvorištu Osnovne škole "Sveti Sava".
Izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić podsjeća da još niko nije odgovarao za ubijene djevojčice koja su se u vrijeme primirja igrale ispred svoje škole.
- U martu, mjesecu velikog stradanja i egzodusa sarajevskih Srba, moramo se sjećati našeg stradanja i iseljavanja. U ovom mjesecu se ujedinjeni moramo sjećati i spominjati naše nevino stradale - rekao je Tomić.
Direktorka OŠ "Sveti Sava" Željka Topalić ukazala je na obavezu obilježavanje važnih datuma za Istočno Sarajevo, te da u školama imaju obavezu da mlade naraštaje uče da ne zaborave svoje stradale vršnjake i da njeguju kulturu sjećanja i da se na taj način stvara osjećaj pripadnosti.
Poražavajuće je što za zločine nad srpskom djecom u posljednjem ratu, osim Elfete Veseli, osuđene za monstruozno ubistvo dječaka Slobodana Stojanovića kod Zvornika 1992. indirektno presuđeno još samo šest lica. Iz Republičkog centra za istraživanje rata poručuju da je to zanemarivo u odnosu na broj zatočene i ubijene srpske djece.