Romanija kolijevka alpinizma u BiH (VIDEO)
Učinili su to u novembru 1929. godine, samouki penjač uz stijene Drago Šefer iz Sarajeva i njegov domaćin na Ravnoj Romaniji Vojo Ilić.
U susret 95. godišnjici pohoda na vrh hridine romanijskih Djevojačkih stijena, ili u narodu poznatije Đeve, kratko podsjećanje na taj podvig.
Raširena između zemaljskih nizina i nebeskih visina i obrasla jelama i borovima, kolijevka hajduka odvakjada je bila izazov i za slučajne i za namjerne putnike i posjetioce.
U tom broju i omorju pronašli su ga davne 1929. godine dva zaljubljenika u prirodu i stjenovite visove. Tada već iskusni alpinistički putnik Drago Šefer i trgovački pomoćnik Vojo Ilić.
Svjedočanstva postoje da su do podnožja Djevojačkih stijena iz Sarajeva satima putovali pješke, a onda uz 100 metara dugu hridinu gornjeg zuba do vrha Đeve, samo uz pomoć užeta i lanenih penjačica, nezaštićeni.
- Drago Šefer je dobio od brata tu osnovnu opremu. Međutim, to nije bilo dovoljno, ali njihova hrabrost je bila silna, njihov entuzijazam je bio silan i krajnja impresija je bila kada smo ispenjali taj smjer i došli do drugog vrha na Đevi, da nismo ni znali ni gdje smo ni šta smo, ni kako se zovemo, samo smo osjećali kako se znoj od straha cijedi niz leđa. Znate, to su u stvari bili zadivljujući poduhvati - rekao je Slobodan Žalica, prijatelj Drage Šefera.
Alpinistički dvojac Šefer - Ilić će kasnije obići gotovo cijelu BiH i Balkan, sve najvažnije vrhove, ali Romaniji će se uvijek vraćati, otkrivajući nove smjerove.
- Nevjerovatno da mu ništa nije smetalo kad je planinarao te planinarske ture. To je trajalo danima, a nismo znali kad će da se vrati - navodi Sergije Šefer, sin Drage Šefera.
Te "avanture", uz sve postojeće atribute, Romaniji su dodijelile i ulogu kolijevke alpinizma u BiH.
Šeferov i Ilićev put uz Đevu najstariji je od trenutno trideset, izmjerenih, obilježenih i imenom zapisanih alpinističkih smjerova na ovom gorju koje obiluje vertikalnim hridinama i po 200 metara visokim.
Na njima polaznici predratne Prve sarajevske škole alpinizma učili su početne korake. I poslijeratni budući alpinisti iz regiona učvršćivali prve klinove, osnaženi odlukom UNESKO da se taj ekstremni sport uvrsti u reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine.
A na visoko referentnu razvojnu listu Sarajevsko-romanijske regije već su uvrštene dvije Via ferate odnosno obezbijeđeni gvozdeni putevi kroz teško pristupačne stjenovite terene za alpiniste početnike.
- Sokolov put na Crvenoj stijeni je na neki način dao jednu novu razvojnu šansu i podstrek kompletnoj Romaniji. Bilježi veliki broj posjeta i dolazaka. Odnedavno imamo još jednu feratu "Mrki medvjed", tako da je i taj adrenalinski sadržaj sigurno doprinio mnogo da imamo mnogo veći broj posjetilaca ali definitivno na Romaniji imamo još mnogo toga da uradimo - naglasio je Igor Ikonić, direktor Turističke organizacije grada Istočno Sarajevo.
Već je urađeno i izdašna priroda opet ostala netaknuta, što i jeste osnova razvoja održivog turizma, 40-ak kilometara uređenih i obilježenih planinarskih staza kroz crnogoricu i po obodima stijena, u podnožju Gore dva planinarska doma i Etno selo koje niče, kao baze posjetiocima za pohod u romanijsku ljepotu.
- Romanija je uvijek bila utočište, od doba hajduka pa do nekih poslijeratnih perioda pa i do dana današnjeg, za ljude koji su tražili svoj mir kroz ovo sve. I ima prostora za sve. Bitno je samo poštovati prirodu i mjesto gdje ste došli. Mislimo da samo na taj način ona može i dalje se razvijati turistički. To znači da je ne diramo i ne mijenjamo u odnosu na ono kakva je ona danas - istakao je Miroslav Divčić, vodič ferate PD "Glasinac" Sokolac.
Romaniju jesu prilagodili novom sportu, ali je nisu ukrotili, jer se naseobina Starine Novaka još ne da ni vremenu ni ljudima.
A savremeni "hajduci" - zaljubljenici u umjetnost penjanja i adrenalinske vještine, priliku za ispisivanje novih stranica istorije imaće u novembru na 95. godišnjicu prvog alpinističkog uspona u BiH.