Mostovi na Savi kod Gradiške svjedoci istorije (VIDEO)
"Sve je na svijetu most ... i osmijeh i uzdah i pogled. Sve na svijetu želi da bude premošćeno, da se nađe druga obala, to je težnja da se ljudi i čuju i gledaju, i slute i prepoznaju, dozivaju i prizivaju s obale na obalu".
Ovo su riječi našeg nobelovca Ive Andrića koje na najljepši način otkrivaju važnu ulogu mostova, bilo onih nevidljivih, koji spajaju obale ljudskih duša ili onih materijalnih, koji ne dozvoljavaju da rijeke razdvajaju ljude.
Takvi su i mostovi u Gradišci koji ne spajaju samo dvije obale Save, nego i dvije države.
- Gradiška ja uvijek težila da premosti rijeku Savu. U nekim dokumentima iz 17. i 18. vijeka spominje se jedan grad na dvije obale. Prvi pravi most bio je pontonski iz 1922. godine. Gradili su ga oficiri vojske Kraljevine SHS koji su bili bogato nagrađeni za svoj trud. Taj most je bio duša Gradiške, a pominju se i mlinove koji su se nalazili u njegovoj blizini. Most je mijenjao svoj oblik, zavisno od vodostaja, ali nije ispunjavao trgovačke predispozicije. Rađa se ideja o pravom mostu, od betona i čelika. Taj most će biti završen 1940. godine. Nažalost, bio je u upotrebi samo 132 dana. Nakon okupacije, vojska Kraljevine Јugoslavije srušila je taj most da bi spriječila prodiranje njemačke vojske u Gradišku. Na istim tim kesonima 1956. godine biće podignut današnji most koji je u funkciji na zadovoljstvao Gradiščana i onih, koji posjećuju Gradišku - rekao je direktor ЈU "Zavičajni muzej" Bojan Vujičić.
Ovaj most posebno je upečatljiv brojnim putnicima koji satima čekaju na graničnom prelazu Gradiška. Rješenje tog problema, svakako je novoizgrađeni most koji tek treba da spoji obale Save i omogući brži prelaz između dvije države.
Gradiška je, ističe Vujičić, u periodu do 1970. godine bila ostrvo, opkoljeno kanalima, preko kojih su bili izgrađeni mostovi - poznati Obradovački most, Banjalučki most preko rijeke Јurkovice i most u Kozincima, a jedno vrijeme se spominjao jedan manji most u Bok Јankovcu.
Ti mostovi su, kaže, nakon što je izvršeno isušivanje i skretanje korita rijeka, otišli u zaborav. Banjalučki most je srušen prije godinu dana i sada se tu nalazi jedan velelpni kružni tok.
- Mnogi mostovi su u gradiškim srcima ostali zabilježeni i po dobrom i po lošem. U periodima brojnih nadiranja okupatora, olakšavali su im ulazak u grad u kojem su izvršili velike zločine, ali postoje i ljubavne priče, posebno o mostu iz 1940. godine, kada je inženjer Hristivoje Erić, koji je radio na podizanju mosta, tu upoznao i oženio Stojanku Malić. Kod njihovog sina smo pronalazili brojne dokumente i fotografije vezane za prošlost Gradiške i tako smo revitalizirali dobar dio istorije o Gradišci, kao Malom Beogradu, kako je nazivana, zbog svog kulturnog i prosvjetnog djelovanja krajem 19. i početkom 20. vijeka - dodaje Vujičić.
Kažu da je najteža stvar u životu znati koje mostove treba preći, a koje srušiti. Ili da završimo Andrićevim mislima:
"Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti. Nisi ptica, ni leptir obalom što leti. Kad nema mostova uzalud je čeznuti, uzalud je shvatiti, uzalud je htjeti. Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti. Ostavi bar jedan most između srca i mene. U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti. Mogle bi te nazad nagnati uspomene..."