Svi pozvani na odgovornost o brizi, očuvanju i zaštiti jezika
Povodom Međunarodnog dana pismenosti, koji se danas obilježava, ona je istakla da je čuvanje i njegovanje jezika srpskog naroda kroz svakodnevnu upotrebu zajednički zadatak svih.
- Polazeći od toga da je srpski jezik i ćirilica kulturno dobro koje ima poseban značaj za istorijski, duhovni i kulturni razvoj srpskog naroda, Republika Srpska je 2022. godine donijela Zakon o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma, u kojem su jezik srpskog naroda i ćiriličko pismo definisani kao nematerijalno kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku - rekla je Stojičićeva.
Istakla je da je definisan način društvene brige o zaštiti i očuvanju jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma, te utvrđen Savjet za standardizaciju jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma.
Savjet je formiran u februaru i u toku su pripreme za njegov naredni sastanak na kojem će biti razmatran plan aktivnosti za naredni period, odnosno smjernice za dalje djelovanje i izradu mjera u skladu sa usvojenim politikama u oblasti zaštite jezika i pisma.
- Povodom toga predviđen je i susret sa Savjetom za jezik u Srbiji. Polazeći od Zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma, koji predstavlja jednu od mjera zajedničkog djelovanja u oblasti jezičke i kulturne politike Republike Srpske i Srbije, u narednom periodu predstoji i saradnja ova dva tijela - rekla je Stojičićeva.
Istakla je da je Međunarodni dan pismenosti prilika za dodatno ukazivanje na značaj učenja i pismenosti, te podizanje svijesti javnosti o problemu nepismenosti koji još pogađa veliki dio čovječanstva.
Predsjednik Savjeta za standardizaciju jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma Milanka Babić rekla je za da Međunarodni dan pismenosti simbolično podsjeća na njen izuzetni značaj u savremenom svijetu i na činjenicu da se njome mjeri i nivo kulture pojedinca u društvu, kao i šire društvene zajednice ili naroda kao cjeline.
Babićeva je naglasila da su funkcije pismenosti višestruke.
- U elementarnom smislu podrazumijevaju analfabetsko opismenjavanje kao problem koji je još aktuelan i u Republici Srpskoj, budući da i danas postoji, prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva, oko tri odsto nepismenih koji su zbog tog hendikepa uskraćeni za mnoge egzistencijalne i kulturne sadržaje - navela je ona.
Prema njenim riječima, u teorijskom smislu pismenost podrazumijeva poznavanje norme književnog ili standardnog jezika, onog jezika koji se usvaja tokom školovanja i obrazovanja, što podrazumijeva poznavanje njegovih pravopisnih, gramatičkih, leksičkih i stilističkih pravila.
Babićeva je rekla da vrlo jasne činjenice, izdvojive na osnovu testiranja učenika na kraju pojedinih trijada osnovne škole i na kraju srednje škole, pokazuju da taj vid pismenosti opada i da se uzroci moraju tražiti, između ostalog, i u analizama nastavnih planova i programa za predmet Srpski jezik, ali i u odnosu društva prema nacionalnom jeziku i njegovoj kulturi.
- Ključno je pitanje da li mi kao porodice čija se djeca školuju ili mi kao društvo smatramo sopstveni jezik prestižnim ili svojim stavovima u psiholingvističkom smislu razvijamo kompleks jezika niže vrijednosti u odnosu na, na primjer, engleski, koji funkcioniše kao tzv. lingva franka, kao univerzalni jezik svjetske komunikacije - navela je Babićeva.
Ona je dodala da treći aspekt pojma pismenosti otvara problem funkcionalne pismenosti, koja se u nekom osnovnom vidu mjeri osposobljenošću punoljetne osobe da pročita, na primjer, kraći članak u novinama i da ga potom valjano prepriča, odnosno da na srpskom jeziku ispravno čita, samostalno sastavlja tekstove o određenim temama i vlada vještinama govora u različitim komunikativnim situacijama.
- Ni aspekt pismenosti tako određen ne pokazuje da nam je pismenost jača strana - rekla je Babićeva.
Ona je istakla da je funkcionalna pismenost u srpskom društvu na prilično niskom nivou, a da je na još nižem ako se, kako je navela, u nju uključuju, kao neophodne u komunikativnim aktivnostima savremenog čovjeka, i informatička osposobljenost za upotrebu računara, kao i razgovorno poznavanje nekog svjetskog jezika.
- To je, u stvari, pragmatička dimenzija pismenosti koja pokazuje osposobljenost odrasle osobe za kontrolu nad vlastitim životom u društvu, za rješavanje različitih problema na poslu i u odnosima sa drugim ljudima u različitim ličnim i formalnim situacijama - rekla je Babićeva.
Ona je dodala da je u suštini, i taj vid pismenosti, kada se ima na umu humana dimenzija obrazovanja, elementarnog karaktera i ne bi trebalo da je taj vid opismenjavanja nedostižni cilj savremenog čovjeka.
Babićeva je navela da opismenjavanje i govorna kultura moraju postojati kao prestižna kategorija koja oplemenjuje, vaspitava i nadograđuje ličnost, otvara je prema razumijevanju i njegovanju raznih vidova kulture, struke i nauke, prema sistematičnom napretku i razvoju kritičkog mišljenja, što školovanje nudi kroz bazična znanja.
- Ne može se razgovarati ni umovati o nečemu što se ne poznaje! Svjetski dan pismenosti neminovno nas vraća i pismu kao civilizacijskoj tekovini čovječanstva - poručila je Babićeva.
Međunarodni dan pismenosti obilježava se 8. septembra, nakon što ga je utemeljio UNESKO 1967. godine. Ideja o obilježavanju dana pismenosti pojavila se u septembru 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, o temi iskorjenjivanja nepismenosti.