Јanković: Kaligrafija - dar od Boga koji se stiče ljubavlju, a tako i prenosi na hartiju (VIDEO)
Da je kaligrafija i Božji dar, dokaz je naš sagovornik u priči o ljubavi prema umjetnosti lijepog pisanja ne samo posveta, nego i pisma.
Ljubav prema kaligrafiji Borislav Јanković otkrio je još osamdesetih godina u rodnom Јajcu, gdje je živio i radio. Prva lijepa ispisivanja bili su panoi za potrebe Svjetskog prvenstva na mirnim vodama u kajaku koje se tada održavalo.
- Moje učešće bilo je značajno tim prije što sam pisao velike panoe na platnu, a po završetku Svjetskog prvenstva "išle" su diplome, zahvalnice, gdje je došlo do izražaja moja ljubav kaligrafska - kaže Borislav Јanković kaligraf, rukovodilac groblja Sveti Pantelija u Banjaluci.
Prelaskom u Banjaluku 2002. godine, Božjom promisli dolazi u Srpsku pravoslavnu crkvu gdje sveštenici brzo prepoznaju njegov talenat, jer Boro, kako ga, inače, zovu kaligrafiju, kao takvu, nije posebno izučavao. Kaže da je to od Boga dar koji se stiče ljubavlju, a tako i prenosi na hartiju.
- Na Banjalučkoj eparhiji mnoge crkve su prepoznale moj rukopis, moje pisanje, ispisivanje, i crkvenoslovensko i kaligrafsko. U Јajcu sam mnogo toga ispisao. Mene su angažovali pri Srednjoškolskom centru gdje sam svake godine završna svjedočanstva, diplome ispisivao za generacije i generacije - kaže Јanković.
Borislav, ne samo da lijepo ispisuje slova, oduvijek je imao dara i osmišljavanje lijepih tekstova. Naime, osamdesetih godina bio je dopisnik sedmičnog lista ‚"Naša riječ" iz Zenice. Da ništa nije slučajno dokaz su divne posvete koje godinama ispisuje ne samo na duhovnim knjigama, nego svima onima koji žele da jedinstvena riječ ispisana najljepšim pismom nekome ostane uspomena za sva vremena. Kada dođu, ljudi uglavnom prepuštaju Borislavu, ne samo da napiše posvetu, nego i da ju osmisli.
Od neostvarenih želja Borislav ima samo jednu. Ali vrijedno radi na tome da se i ona ostvari.
Pa, upravo radim na tom jednom programu gdje ja to želim da ostavim isključivo mojim sinovima. I oni dosta toga gledaju i pokušavaju da me, na neki način, kopiraju! Moja unuka, koja je drugi razred, ona mene oponaša, kao i unuk, i stalno govori: ‚Deda, ja ću isto pisati kao i ti! Deda, meni se to dopada!‘ Јa to često puta pogledam u njenu zadaću, u njene knjige, sveske, i vidim da svako slovo pokušava da ga upije, da ga prenese tamo gdje treba - dodaje Јanković.
Borislav kaže da je kaligrafija, na neki način, igra. Od pribora za pisanje potrebno je kaligrafsko pero, četkica, olovka i vodootporno mastilo. Nažalost, dosta pomagala za pisanje ostalo mu je u Јajcu, odakle je izbjegao u Odbrambeno – otadžbinskom ratu. Јanković kaže da je kod nas gotovo nemoguće nabaviti pribor za pisanje jer ga nema u prodaji i da je on svoje nabavio čak iz Iraka, posredstvom prijatelja.
Kada dobijete posvetu napisanu kaligrafskim pismom znajte da je ona od velike umjetničke vrijednosti. Skroman kakav jeste, Boro, piše iz ljubavi, ne samo prema pismu, nego i prema Bogu. I zato je svaka riječ, svaka posveta blagoslovena i blaga, baš onakva kakva treba da bude kada se nešto poklanja i piše iz srca.