U Čemernu kod Ilijaša, obilježeno stradanje 32 srpskih civila (VIDEO)
Desetine civila izbjegli i sabrani u udaljenom Čemernu nadali su se da rat neće ni zakoračiti ka njihovim pragovima. No, u zoru, 10. juna 92 , sa zlom namjerom, ka njima su se uputile komšije, dojučerašnji prijatelji, čak i kumovi. Preživio je, ali suze Branka Trifkovića nisu zbog vlastitih rana koje je tada zadobio. Gledao je dželate kako mu ubijaju brata, majku, oca, još sedam bliskih rođaka.
- Njih su pobili kod kuće, oca su odveli 500 metara daljee i udavili. Sestra je ostala među njima mrtvim, što su mislili da je mrtva, prevrtali su je nogom. Јa sam svjedočio u Sudu, ali vidio sam da od toga nema ništa, da je sve na njihovoj strani i sud i tužilaštvo - rekao je Trifković.
Iz porodice Bunjevac, osmoro stradalih, uglavnom žene i djeca, petoro Damjanovića, Trifkovići, Јankovići, Maleševići. Počivaju u zajedničkoj grobnici, dok se egzekutori brane se slobode.
- Razočarenje članova porodica u pravo, pravdu i sve što se dešava posljednjih 30 godina. Nemoguće je da niko ne odgovara i da na skoro svakom srpskom stratištu dođemo i završavamo rečenicom, za ovaj zločin niko nije odgovarao - smatra Isidora Graorac predsjednik Republičke organizacije porodica poginulih i nestalih civila i boraca.
Nakon posljednjeg, nijedno domaćinstvo u Čemernom nije obnovljeno.
- U 1. svjetskom ratu niko nije stradao, u 2. svjetskom ratu troje, a u posljednjem za jedan sat uzeli su 32 duše. Osamdeset mi je godina, sumnjam da ću dočekati pravdu - kaže Radojica Trifković, predratni stanovnik.
Postupak u kojem se sudi DŽemalu Hadžiću i još jedanaestorici pripadnika Teritorijalne odbrane, i aktivnog i rezervnog sastava policije takozvane Republike BiH započeo je u avgustu 2018. godine i još nije okočan ni prvostepeni postupak.
Nade je sve manje u pravičnu presudu, a kako da je i bude kada nisu dopustili ni da se čemer Čemerna nazove pravim imenom, zločinom, a ne omalovažavajućom riječju zbivanje.