Galijašević: Fantazmagorija o sarajevskom "snajperskom safariju" liči na onu o 500.000 silovanih muslimanki
Stručnjak za borbu protiv terorizma, DŽevad Galijašević se u autorskom tekstu za portal fakti.org osvrnuo na ovu temu. Tekst prenosimo u cjelini.
Fantazmagorija o "snajperskom safariju" tokom rata u BiH, poput one o 500.000 silovanih muslimanki, pronašla je konzumente na Zapadu gde su vlade evropskih zemalja u ovoj priči našle novu šansu za nastavak trućanja o lažnom moralu i izmišljenim evropskim vrijednostima
"Bosanski lonac" ponovo ključa od optužbi i kontraoptužbi na političkoj sceni, prisluškivanja i sporosti istraga u vezi sa katastrofalnim poplavama u Јablanici, slučajevima pedofiilije i nedavnom stradanju stanara doma za penzionere u Tuzli. Uz sve to, u javnost je ponovo vraćena davna priča o navodnom "snajperskom safariju" tokom rata u BiH.
Priča o snajperistima je storija o turistima za koje se misli da su u ratnim godinama nesmetano ubijali odrasle civile i djecu u opkoljenom Sarajevu. Sada ju je aktuelizovalo tužilaštvo u Milanu s ciljem da utvrdi da li su navodi o "snajperskom safariju" tačni i da li su u tome učestvovali državljani Italije, o čemu se, sporadično, govorilo već duži niz godina.
Protiv nekoliko Italijana je pokrenuta i istraga zbog sumnje da su, za velike sume novca, kupovali priliku da ubijaju narod po sarajevskim ulicama.
Ova tema ranije je obrađena u filmu "Sarajevo safari" scenariste i režisera Mirana Župančiča, ali i u dokumentarističkom romanu "Vedran i vatrogasci" autora Harisa Imamovića.
U toj knjizi o snajper turistima su i riječi američkog vatrogasca DŽona DŽordana koji je tokom rata bio ispomoć sarajevskim kolegama, a kasnije se pojavio i kao svjedok u Haškom tribunalu. Njegovo svjedočenje o ovoj temi, ipak nije bilo dovoljno ubjedljivo. Govorio je, naime, da je, uočio neke strance na snajperskim mjestima, ali nije potvrdio da je bilo koga od njih vidio da puca na ljude.
Ono što ovu sarajevsku priču čini nerealnom jeste potpuno jasna i čvrsta antisrpska pozicija Italije tokom rata u BiH. Nažalost, evropski političari i analitičari, još uvijek istoriju Balkana i etno-religijskih odnosa na njemu, shvataju kao gomilu neodređenih pojmova, beskorisnih saznanja i propagandnih floskula i parola, oblikovanih u ratu devedesetih, za potrebe obavještajnog, vojnog i ekonomskog pohoda, britanskih, njemačkih i američkih vlasti.
Fantazmagorija o "snajperskom safariju" tokom rata u BiH, poput one o 500.000 silovanih muslimanki, pronašla je konzumente na Zapadu gdje su vlade evropskih zemalja u ovoj priči našle novu šansu za nastavak trućanja o lažnom moralu i izmišljenim evropskim vrijednostima.
Kao nekad u ratu, Bošnjaci su opet započeli sukobe i političke obračune sa Srbima i Hrvatima, ali i međusobno prijeteći daljom eskalacijom nesuglasica.
Aktuelna vlast "Stranaka Trojke", tačnije, glavni šef ovog interesnog i mafijaškog saveza u vlasti, aktuelni premijer vlade bošnjačko-hrvatske Federacije Nermin Nikšić, poigrao se dopisivanja, sa direktorom entitetske policije Vahidinom Munjićem koga su zapadne službe povezale sa kokainskim kartelom "Tito i Dino".
Ovaj put, ta kompromitirajuća prepiska u kojoj su dogovarane namještene istrage protiv političkih protivnika i otkrivani detalji o akcijama Tužilaštva na dokumentovanju kriminala u vrhu vlasti, dovela je, konačno do sudske odluke Vahidinu Munjiću – do zabrane obavljanja dužnosti direktora Federalnog MUP-a.
U sjeni tog događaja ostali su propusti u utvrđivanju okolnosti u kojima je 17 lica stradalo u poplavama u Јablanici kao i neadekvatni potezi u vezi sa dva slučaja u Tuzli: otkrivanjem lanca pedofilije kojim su, kako se sumnja, upravljali neki policajci i požarom u Domu penzionera u kom je stradalo 15 stanara.
Vlast se optužuje i za porast ubistava u Sarajevu i raširenost silovanja i trgovine drogom. Među nerazjašnjene, a zanimljive spada i "slučaj" novinara Avda Avdića kom je Hrvatska zabranila ulazak na svoju teritoriju, označivši ga kao prijetnju nacionalnoj bezbjednosti.
Da bi odvukle pažnju od svih ovih problema, stranke iz Sarajeva su pokušale Mirka Šarovića, poslanika u Predstavničkom domu PS BiH, imenovati za glavnog pregovarača između Evropske Unije i ove jadne države.
Muslimansko Sarajevo i SDS su tako pokušali sebe predstaviti kao tumača evropskih vrijednosti.
U takvoj atmosferi saradnik službe i novinar Avdo Avdić, napisaće iznenađujući tekst protiv žene prvog među Bošnjacima – Sebije Izetbegović. Zbog njenog statusa, u kome je doktorica Sebija, u zanosu političke kampanje, za konkurenta svog muža Bakira, napisala, ljekarima neprimjerenu, opasku: „Kad pomislim da sam mu ja porodila majku „mea kulpa“ (krivica je moja).
Tako je ginekolog i ljekar Sebija, iz političkih razloga, odbacila Hipokratovu zakletvu i ljekarsku etiku. Avdić je zbog ovih sarkastičnih i nehumanih ispada napisao javno: Sebija je kriva za poraz svoga muža i njegove stranke SDA pred koalicijom oko Denisa Bećirovića, pa i za uplitanje u predmet potpredsjednika SDP i vlade bošnjačko-hrvatske federacije Vojina Mijatovića, te da bi bilo najbolje, da Bakir Izetbegović ukrade telefon svojoj ženi i onemogući joj, kako god zna, javne nastupe.
S obzirom na to da ovdašnji politički sistem i dalje odlikuje nametanje opcija sa privilegovanih pozicija, on se nikako ne može smatrati demokratskim i različitim od totalitarnog. Pitanje je: šta je svrha te politike danas?
Svrha je da stvara iluziju debate ili slobode u društvu, a da djeluje efikasno samo u svom interesu. Po formi nedovoljan, u biti potpuno psihološki pogrešan bez ikakvog promišljenog sistema i zajedničkog smisla i akcije – to je stvarni rezultat našeg odgovora na ovakvu predratnu, ratnu i poslijeratnu politiku.
Autor: DŽevad GALIЈAŠEVIĆ