Vranješ: Lažne su tvrdnje opozicionih partija o nacionalnoj izdaji Republike Srpske
Izlaganje Vranješa prenosimo u cijelosti:
Opozicione partije iz Republike Srpske koje uglavnom nemaju neke ozbiljnije i šire međunarodne kontakte izvan BiH, pa su iz vlastite lokalne vizure po inerciji krenule da kritikuju vlast, bez poznavanja konteksta i sadržaja pregovora. Tako smo dobili niz lažnih tvrdnji da je u pitanju izdaja nacionalnih interesa, kapitualcija Republike Srpske, predaja imovine, poniženje, izdaja Rusije, ubrzan ulazak u NATO, slabljenje pregovaračke pozicije, itd.
Ovaj tekst ima za cilj da analizira navedene kritike s namjerom da markira ne samo njihovu neosnovanost, nego da pokaže manjak političkih dometa opozicije u Republici Srpskoj.
Kao najčešća lažna tvrdnja pominje se "kapitulacija i nacionalna izdaja".
Svaki iole objektivniji posmatrač unutrašnjih prilika u BiH lako bi se saglasio da već tri decenije posmatramo na djelu neku formu hibridnog rata u BiH usmjerenog protiv Republike Srpske. Ako već trideset godina imamo primjere stranog intervencionizma, kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, umanjivanja ustavnih kapaciteta Srpske, prenosa nadležnosti, nametanja zakona, demonizacije i diskreditovanja svakog onog ko ne misli kao (pro)zapadni kolonizatori, nametanja krivičnih dijela do montirane presude demokratski izabranom predsjedniku, kako to da drugačije da opišemo?
Takvo hibridno ratno stanje zahtjeva i određene specifične metode odbrane. Svjesni smo da Republika Srpska ima ograničene potencijale, te utoliko uspješnije izgledaju svi politički manevri predsjednika Dodika koji su već duže od dvije decenije dokaz njegove ozbiljne političke vještine. To nam pokazuju i posljednji pregovori sa Vašingtonom koji su pomogli da se stepen razumijevanja sa SAD podigne, a pritisci umanje i na taj način dođe do jednog rasterećenja koje je bilo neophodno Republici Srpskoj.
U tom kontekstu je srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović izjavila 23. oktobra: "Ovo nije nikakva kapitulacija, već put ka snažnijem i boljem pozicioniranju Republike Srpske, koje će joj obezbijediti dugoročnu sigurnost i zaštitu".
Od navedene izjave prošlo je više od mjesec dana, te se iz današnje perspektive jasno vidi koliko je Cvijanovićeva bila u pravu, te da politički procesi ni blizu nisu krenuli u pravcu koje je opozicija tada nagovještavala.
Uz to treba napraviti još jednu referencu, kada je riječ o manjku razumijevanja i višku poltronstva koje opozicija konstantno manifestuje u ova politički turbulentna vremena.
Kada je posljednjih mjeseci došlo do pojačavanja pritisaka na Republiku Srpsku i njeno rukovodstvo, vlast je ponudila opoziciji da naprave zajedničku Vladu nacionalnog spasa, što je opozicija odbila. Zatim je ponuđeno da zajednički bojkotuju nametnute i nelegalne izbore za predsjednika Republike Srpske, što je većina opozicionih partija (izuzev Stanivukovićeve frakcije u PDP-u) ponovo odbila.
SDS će veoma brzo odgovoriti da će imati svog kandidata na prijevremenim izborima, čime su okončali inicijativu o zajedničkom bojkotu svih srpskih partija iz Republike Srpske.
Razlozi za ovakav ishitren potez SDS-a, koji je u nasilnoj smjeni predsjednika Dodika vidio svoju šansu, kao i njihovi stavovi o "hibridnim bitkama" protiv Republike Srpske možda se najbolje mogu očitati iz izjave Mirka Šarovića od 18. novembra ove godine.
Na pitanje sarajevskog novinara da li je OHR i dalje potreban BiH, bivši predsjednik SDS-a je odgovorio: "Јa mislim, moj stav je da, OHR, u ovakvoj zemlji, sa ovakvim političarima kakvi jesmo, koji nisu uspjeli da odgovornost za zemlju preuzmu u svoje ruke ni prije deset, petnaest, dvadeset godina, vjerovatno taj međunarodni uticaj treba, ovakvim nama kakvi smo, treba".
Stav jednog od prvaka SDS-a da je OHR (samim tim i lažni visoki predstavnik) potreban BiH, govori o vazalskom odnosu vrhuške ove partije prema "kolonijalnoj upravi" u BiH, zato i ne čudi što su ”spinom” o kapitulaciji i nacionalnoj izdaji pokušali skrenuti pažnju javnosti sa činjenice da svoje političke poteze povlače isključivo po željama međunarodnog faktora.
Naredna lažna tvrdnja ticala se predaje imovine.
Opozicija je uputila kritiku da se u Vašingtonu iza zatvorenih vrata navodno dogovorilo da se sva nepokretna imovina Republike Srpske upiše na BiH. Ako se malo prisjetimo, sva kriza u BiH koju je izazvao Kristijan Šmit počela je sa pitanjem imovine. Kada je Dodik izjavio da će istog dana proglasiti nezavisnost Republike Srpske ukoliko dođe do prenosa nadležnosti nad imovinom, "kolonijalna uprava" je otpočela sa "montažom" procesa koji će dovesti do njegove smjene. S tim razlogom Šmit je i nametnuo krivično djelo "nepoštovanje odluka visokog predstavnika" po kojem će kasnije Dodiku i biti presuđeno.
Iz iskrivljene opozicione logike Dodiku je suđeno i presuđeno, te je izvršena njegova smjena, kako bi on nakon svega toga odlučio da preda imovinu, što je samo po sebi paradoksalna konstrukcija. Naposlijetku, koliko ja ta tvrdnja lažna i apsurdna govori i objava predsjednika Vlade Republike Srpske Save Minića na njegovom Iks profilu od 22. oktobra: ”Naše šume su upisane na Republiku Srpsku 1/1, a ostale novosti šaljem uskoro… Vidimo se na terenu”. Toliko o ovoj lažnoj tvrdnji.
Јoš apsudrnije zvuči naredna lažna tvrdnja o izdaji Rusije.
Ako opozicija nije u stanju da očita stepen dobrih odnosa Republike Srpske sa Ruskom Federacijom na osnovu činjenice da se predsjednik Dodik sastao sa ministrom Lavrovim 9. septembra u Moskvi, zatim sa predsjednikom Putinom 2. oktobra u Sočiju, a onda ponovo 28. oktobra sa ministrom Lavrovim u Bjelorusiji, onda im može na to ukazati zvanično saopštenje ruskog Ministarstva spoljnih poslova 25. novembra povodom pobjede Siniše Karana za predsjednika Republike Srpske:
"Uprkos spolja inspirisanim pokušajima destabilizacije političke situacije u Republici Srpskoj putem grube zloupotrebe sudskih i izbornih institucija BiH, kao i nezakonitom udaljavanju sa vlasti lidera Srba u Bosni i Hercegovini, Milorada Dodika, građani entiteta nisu dozvolili da se njihova izborna volja izobliči i ponovo su jasno izrazili čvrstu podršku patriotskoj politici koju sprovodi tim Milorada Dodika". Tako da je ovim saopštenjem rusko Ministarstvo spoljnih poslova zatvorilo usta svim onim koji zlonamjerno šire tezu o "okretanju leđa" Ruskoj Federaciji.
Naredna lažna tvrdnja ticala se ubrzanog ulaska BiH u NATO.
Opozicija je pokušala da stavi ”po svaku cijenu” u korelaciju činjenicu da je Ana Trišić Babić izabrana za v.d. predsjednicu Republike Srpske i njenu nekadašnju funkciju zamjenice ministra inostranih poslova BiH gdje je po dužnosti bila i predsjedavajuća Komisije za saradnju sa NATO paktom. Bez obzira kakve apsurdne konstrukcije opozicija gradila, odnosi BiH sa NATO paktom se mogu očitavati i iz perspektive alijanse.
Јoš je 2019. godine prilikom usvajanja tzv. "Programa reformi", kategorija "NATO integracije" zamijenjena je konstruktom "saradnja sa NATO". Tada su, na insistiranje srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, uklonjeni svi elementi koji impliciraju približavanje članstvu, a saradnja se nastavila na tehničkom nivou i kroz Partnerstvo za mir. U tom kontekstu generalni sekretar NATO-a Stoltenberg izjavljuje 2023. godine: "Vrata NATO-a ostaju otvorena ako BiH to odluči, uz jedinstven stav u Predsjedništvu".
Isto je ponovio i njegov nasljednik Mark Rute 2024. godine: "Put ka NATO-u zavisi isključivo od političkog konsenzusa unutar BiH". Takođe, u zajedničkoj izjavi NATO-a iz marta 2025. godine Rute je naglasio: "BiH je slobodna da odluči o svojim ambicijama prema članstvu. Savez će poštovati svaku demokratsku odluku".
Drugim riječima, postavljeni okvir saradnje sa BiH je Sjevernoatlanskoj alijansi sasvim dovoljan, a cinični među nama bi zaključili da im samo još BiH treba u svom članstvu. Tako da ništa od ubrzanog ulaska BiH u NATO, šta god opozicija iz Republike Srpske tvrdila.
Na kraju, opozicija se osvrnula i navodno "slabljenje pregovaračke pozicije Republike Srpske" zbog ukidanja određenog broja zakona i zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske na zahtjev Vašingtona.
Koliko je to licemjerno govori činjenica da ni za jedan od tih zaključaka i zakona kojim se Republika Srpska suprostavljala nametanjima od strane "kolonijalne uprave" opozicija nije glasala. Doslovno su izlazili iz sale u vrijeme glasanja, kako se ne bi zamjerili ni "međunarodnom faktoru" ni svojim glasačima koji su očekivali neki dosljedniji i hrabriji stav od svojih predstavnika u parlamentu.
Tako da optuživati vlast da je ukidanjem navedenih zakona i zaključaka oslabila pregovaračku poziciju Republike Srpske je krajnje licemjerno ali i apsurdno, jer je vlast upravo zahvaljujući tim odlukama kroz NSRS sebi i izgradila pregovaračku poziciju na bazi koje je i došlo do razgovora u Vašingtonu.
Iz svega slijedi zaključak da je opozicija u Republici Srpskoj potpuno politički dezorijentisana i nemoćna ne samo da nametne svoje vazalne politike srpskom narodu, nego i da uspješno "podmetne" navedene lažne tvrdnje javnosti Republike Srpske. To potvrđuju i posljednji održani izbori gdje je SNSD ponovo izborio pobjedu i pokazao da građani ipak više cijene Dodikovu odbranu Republike Srpske u nametnutom hibridnom ratu, nego opozicione pokušaje da tu borbu umanje, relativiziju i diskredituju svojim lažnim tvrdnjama.
Podsjećamo, tribina je održana 26. novembra u organizaciji portala Sve o Srpskoj i Fakti – uz podršku Predstavništva Srpsle u Srbiji.