Prihvatni logor Zemun mjesto stradanja velikog broja Kozarčana

Otvaranju izložbe u Centralnoj kuli danas je prisustvovala direktor Јavne ustanove "Spomen-područje Donja Gradina" Tanja Tuleković, zajedno sa kustosima ustanove, Dejanom Motlom i Mirkom Dimićem.
U izjavi Srni Tulekovićeva je navela da su Memorijalni centar "Staro Sajmište" i "Spomen-područje Donja Gradina" u prethodnom periodu sarađivali na polju dokumentovanja istorijskih činjenica kroz naučne konferencije, a ovaj put i kroz izložbu "Prihvatni logor Zemun 1941-1944".
- Za ovu izložbu smo ustupili određeni materijal što dodatno ističe važnost saradnje naših ustanova. Prihvatni logor Zemun mjesto je stradanja velikog broja Kozarčana koji su `vlakom užasa` prevoženi do njega nakon kozarske ofanzive u ljeto 1942. godine - rekla je Tulekovićeva.
Ona je podsjetila da su u aprilu 1942. godine njemačke snage u Srbiji i ustaše dogovorile prebacivanje radno sposobnih muškaraca iz logora Јasenovac i logora Stara Gradiška u prihvatni logor Zemun radi upućivanja u logore u Norveškoj.
- U ljeto 1942. pristigao je ogroman broj srpskih logoraša nakon ofanzive na Kozari, a nehumani uslovi kao što su neuhranjenost, fizičko i psihičko iscrpljivanje logoraša kao i različite bolesti izazvane lošim higijenskim uslovima i nedovoljnom ishranom uslovile su ogromnu smrtnost logoraša. Dakle, bio je to još jedan u nizu logora smrti za Srbe, Јevreje i Rome - navela je Tulekovićeva.
Ona je dodala da u prilog dokumentovanju stradanja Kozarčana u Zemunu služe i izdanja ЈU Spomen-područje Donja Gradina poput "Knjige sjećanja", "Knjiga iz tišine: Ustaški zločin genocida u selu Međeđa 1941-1945. godine", "Draksenić 1941-1945. godine", "Sreflije 1941-1945. godine", "Pucari 1941-1945. godine", kao i fotografije iz zbirke ustanova.
Tulekovićeva je istakla da će saradnja ova dva značajna memorijalna centra u Republici Srpskoj i Srbiji biti nastavljena i u narednoj godini.
Izložba "Prihvatni logor Zemun 1941-1944" osvjetljava drugu fazu postojanja logora na Sajmištu, u kojoj je od 1942. do 1944. godine zatočeno skoro 32.000 ljudi, od kojih je više od 10.600 stradalo.
