Episkop Sergije: U danima kada iščekujemo Svetog Nikolu sjećamo se usnulih predaka
Tekst episkopa bihaćko-petrovačkog, objavljen na internet stranici Eparhije, prenosimo u cijelosti:
U danima kada iščekujemo Svetog Nikolu, kada se radujemo dragim gostima koji će nam prazničnu radost učiniti još većom, sjećamo se usnulih predaka, koji su, u svoje vrijeme, činili isto što i mi danas - radovali se voljenom Svecu i čekali dan da u skromnim domovima upale voštanicu u njegov spomen.
Predaka odavno nema na ovom svijetu niti ovog svijeta ima u našim precima, jer oni koji prebivaju u nebeskom zagrljaju Svetog Nikole ne potrebuju ništa od svijeta koji ih je potisnuo i odavno zaboravio, baš kao i njihova sela i ognjišta koja su s mukom i gradili i branili, da bismo mi danas bili ono što jesmo.
Sjećajući se Svetog Nikole i dočekujući drage goste u njegovo ime, opomenimo se onih bez kojih ni nas ne bi bilo. Sjetimo se usnulih očeva, djedova i pradjedova, čestitih majki, brižnih baka i prabaka, ali i svih onih sa kojima su zajedno muku mučili i krvcu lili da bi ova raspeta Krajina jednom vasksrnula, radi nas i radi našeg postojanja.
Mnogo je onih koji će Sveca dočekati u bijelom svijetu, sa tuđim ljudima, daleko od zavičaja i onih sa kojima su rođeni i odrasli, ali Sveti Nikola će biti i sa njima, da ih utješi, da ih ohrabri i podstakne da se vrate svome domu, svome kraju i svojim precima.
Zna Svetitelj gdje je naše zemaljsko utočište, čiji smo i odakle smo, a na nama je da se vraćamo na izvore sopstvenog postojanja, jer tamo smo ono što jesmo i što trebamo biti. Na odavno ugašenim ognjištima, slavska svijeća nije dogorjela iako se njen plamen odavno ne vidi. Pale je duše naših predaka, čekajući dan da to umjesto njih učinimo mi.
Vremena je sve manje, curi kao morski pijesak kroz prste, zato je na nama da činimo ono što možemo, da ne zaboravimo svoju djedovinu, da udahnemo novi život zapuštenim ognjištima, da grobove predaka čuvamo, pamtimo i posjećujemo. To dugujemo Svetom Nikoli, kojem su se naši preci molili i proslavljali njegov praznik, da bismo mi danas, zahvaljujući tim molitvama, postojali u ovoj blagoslovenoj zemlji prepunoj apsurda.
Činimo ono što je do nas, a Svečeva pomoć neće izostati. To je vjera na koju smo pozvani, da je svjedočimo djelima, ljubavlju i žrtvom. Tome nas uče i Rmanjski mučenici, rmanjski mitropoliti, monasi i podvižnici, ali i sav blagočestivi narod kojeg je Sveti Nikola okupljao na Srpskoj tromeđi kroz vijekove.
Svetonikolajevska voštanica obasjaće i obližnje krajeve Like i Sjeverne Dalmacije, da bismo sa jednovjernom braćom po krvi i imenu, nadilazeći sve međe ovoga svijeta, zajedno uskliknuli:
Dobro nam došao voljeni Svetitelju! Naša srca su tvoj dom!