Episkop Sergije: Božićni pozdrav iz Rmnja
Poruku prenosimo u cijelosti:
Zima je snijegom, baš kao nekada, prekrila i gore i polja, okivajući tišinom krajiška sela i varoši, umorna i tužna od čekanja onih koji im se, možda, nikada neće ni vratiti.
Ljudi mogu zaboraviti i majku koja ih je rodila, selo u kojem su odrasli, hram u kojem su kršteni, ali Gospod neće. On neće zaboraviti čak ni one koji su zaboravili Njega. Zato se Krajina uzda u Gospoda, kojem je podarila brojne hramove, u kojima se iz preostalih srca uzdiže hvala Svetoj Trojici – Ocu, Sinu i Duhu Svetome.
Drevni Rmanj, kao dobri otac, čuva zaspalu Tromeđu, pamti dane stare slave i čuva ono što se nikada ne smije zaboraviti – Svetu Krajinu i njene svetinje, ognjišta i grobove, iz kojih će iznići neko novo i bolje pokoljenje, nego što je ovo naše, koje će ispuniti zavjet usnulih predaka i Krajini udahnuti život koji je polako napušta.
Nije ova zemlja stvorena da zaraste u korov, niti da njome hode oni čiji preci nisu krvarili za njenu slobodu, već je ona naša onoliko koliko smo mi svoji, a to ne znači ništa drugo nego pamtiti prošlost i prenositi je budućim naraštajima.
Da nije Hrista i Njegove ljubavi, mi bismo plakali iz sveg glasa, gledajući opustjelu Krajinu i njene rane iz kojih krvari više od trideset godina. Ali, nećemo plakati zbog toga, već zbog zaborava kojim se te iste rane pozljeđuju.
Baš zbog toga će rmanjska zvona oglasiti radost Rođenja Hristovog, a njihovi umilni zvuci ukloniće svaku suzu iz naših očiju, zagrijati naša obeshrabrena srca, kako bismo činili i više i bolje nego što danas činimo.
Blagoslov Svete Katarine Kantakuzine Branković, ali i rmanjskih podvižnika i Svetih novomučenika neće izostati, da bismo uspjeli sačuvati sve ono bez čega danas ne bismo postojali, a to su vjera, nada i ljubav.
Krajina možda i može nestati, ali dok god rmanjska svijeća obasjava naše životne staze, mi ćemo znati svoj put, a taj put, koliko god bio težak i dalek, počinje i završava baš u Krajini, koja nam je Bogom darovana.
Iz drevnog Rmnja, ogrnutog snijegom i tišinom, upućujem arhipastirski blagoslov svima onima koji sa duhovnom radošću iščekuju praznik Rođenja Boga i Spasa našega Hrista Isusa, pozdravljajući vas pozdravom Neba i Zemlje, Anđela i Svetih:
Mir Božiji-Hristos se Rodi!