latinica  ћирилица
15/01/2026 |  14:09 ⇒ 14:09 | Autor: SRNA

Suđenje za Petrovačku cestu: Hrvatski piloti su mogli da vide da su u koloni civili

U nastavku suđenja za hrvatsko granatiranje izbjegličke kolone Srba na Petrovačkoj cesti avgusta 1995. godine, svjedoci su opisali tragične događaje u kojima su brojni civili ubijeni, kao i da su hrvatski piloti mogli vidjeti da je riječ o civilima, rekao je Srni direktor Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" Savo Štrbac.
Viši sud u Beogradu (foto: TANJUG/ TANJUG VIDEO) -
Viši sud u Beogradu (foto: TANJUG/ TANJUG VIDEO)

Na suđenju pred Posebnim odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu u vezi s raketiranjem kolone srpskih civila na Petrovačkoj cesti saslušana je žrtva Vida Galogaža, koja je detaljno govorila o ličnim gubicima i mučnim trenucima koje je preživjela, kada je i sama ranjena.

Drugi svjedok tužilaštva, pilot helikoptera iz Banjaluke Јanko Kecman dao je profesionalnu procjenu situacije, ističući da u koloni nije bilo vojne tehnike i da su napadi izvedeni nenavođenim granatama koje su pogodile civile i vozila, kao i da su hrvatski piloti mogli vidjeti da se radi o civilima.

Što se tiče trećeg pozvanog svjedoka, doktora Milovana Kerkeza, koji je radio kao hirurg u Domu zdravlja u Petrovcu i primao ranjene, sud je obaviješten da Kerkez iz zdravstvenih razloga nije mogao prisustvovati ročištu, ali da je iskazao spremnost da svjedoči putem video-linka.

Štrbac, koji je prisustvovao ročištu, rekao je Srni da svjedočenje Vide Galogaže, koja je u napadu izgubila supruga i bliske članove porodice, a i sama je bila ranjena, kao i djeca njenog djevera, bilo je emotivno i dugotrajno, praćeno suzama, što je nakon proteka više godina ostavilo snažan utisak.

Ona je na ročištu opisala da se kolona civila, nakon četiri dana, napokon zaustavila u mjestu Svodna, gdje su im govorili da će po ulasku u BiH biti sigurni i da ih niko neće dirati, ali da su se upravo tu, nakon kratkog predaha, iznad njihovih glava pojavila dva aviona koja su nadlijetala kolonu, i ubrzo izvršila napad.

Galogaža je navela da je vidjela da je mnogo ljudi poginulo na licu mjesta, među kojima njen muž i svekrva, dok su ona i više članova porodice, među kojima i dvoje djece od djevera, teško ranjeni i prevezeni u bolnicu.

Ona je dodala da u tom trenutku nije znala gdje su joj sin, kćerka i njihova porodica, koji su se nalazili negdje u koloni, te da je naknadno saznala da su preživjeli.

Saslušan je i pilot Kecman, koji u vrijeme napada nije bio na Petrovačkoj cesti, ali je kao profesionalni pilot iznio stručnu procjenu na osnovu terena, razgovora sa očevicima i sopstvenog iskustva.

On je naveo da je tih dana bio stalno u vazduhu, da je nakon saznanja o napadu došao na lice mjesta i razgovarao s mještanima i preživjelima i da, prema njegovoj procjeni, u koloni nije bilo nikakvih vojnotehničkih sredstava, posebno ne tenkova ili teškog naoružanja.

Kecman je istakao da su avioni letjeli na visini i brzini s koje su mogli jasno razaznati civilnu kolonu, traktore, konjske zaprege i druga vozila, te da su upotrijebljene nenavođene granate, koje nisu usmjerene na pojedinačni vojni cilj, već pogađaju prostor u kojem se nalazi kolona.

Nastavak suđenja zakazan je za 27. februar, kada će sudsko vijeće odlučiti o daljim dokazima i svjedocima, dok će se dijelu kljunih svjedoka koji se nalaze u inostranstvu pokušati izaći u susret u pogledu načina svjedočenja.

Štrbac je ponovio da bi suđenje moglo biti okončano u drugoj polovini godine, dok se do kraja godine očekuje donošenje prvostepene presude.

Četvorica hrvatskih pilota - Vladimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Јenić i Danijel Borović, optuženi su od Tužilaštva za ratne zločine Srbije za raketiranje iz aviona srpske izbjegličke kolone na Petrovačkoj cesti u avgustu 1995. godine tokom akcije "Oluja", a sudi im se u odsustvu.

Optužnica ih tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a na teret im se stavlja ubijanje i ranjavanje civila, kao i uništavanje imovine.

Svjedočenja žrtava opisuju napad na kolonu, uključujući pogibiju i ranjavanje članova porodica, kao i ranjavanje djece i žena u koloni, koju su činili traktori, automobili i pješaci, a ne vojna vozila.