Kojić: Skelani - simbol stradanja nevinog srpskog naroda
Kojić je izrazio žaljenje što "mnogi Srbi ne shvataju razmjere ovog stradanja, mnogi i dalje sarađuju sa zločincima, igraju se sa sudbinama porodica i dodatno kopaju po srpskim ranama".
- Skelani su simbol srpskog stradanja na ovom djelu Republike Srpske i kao takvo mora biti mjesto poštovanja, o tom stradanju moraju da govore porodice ubijenih i oni koji su preživjeli ove golgote a ne ljudi koji se godinama bogate na račun ovog zločina - rekao je Kojić Srni.
S druge strane, napomenuo je, danas će muslimani oplakivati sve one koji su jurišali na Skelane i to već godinama predstavljaju kao žrtve srpske agresije, a istina je potpuno drugačija.
- Znamo da niko od stranih zvaničnika neće biti u Skelanima ali će se pojaviti na Kraljevim Vodama gdje je napravljen memorijalni kompleks za krvnike koji su ubijali srpsku nejač Skelana - rekao je Kojić.
Podsjetio je da se danas navršavaju 33 godine od brutalnog zločina nad srpskim narodom tadašnje opštine Skelani, kada je ubijeno 69 Srba, mahom civila od kojih je četvoro djece i 15 žena, dok je u skelanskom kraju ubijeno ukupno 305 Srba.
- Skelani su završni čin dobro organizovanog plana Naserovih krvnika koji su u mjesec dana napali srpska sela Bjelovac, Kravicu i Skelane i samo u ta tri napada ubili 186 Srba... Samo devet dana od krvavog Božića u Kravici, dok su još uvjek pljačkali simbol srpstva u ovom kraju - rekao je Kojić.
On je napomenuo da su monstrumi otkopavali grobove viđenijih Srba iz Kravice sa željom da ih dodatno izmasakriraju, a da se ekipa krvnika ostrvila na Skelane i sva sela oko njih sa istim ciljem da pobiju sve što nosi srpsko ime.
Prema njegovim riječima, pripadnici zloglasnih Orićevih jedinica nisu štedjeli nikoga ko pripada srpskom narodu.
Naveo je da je tog dana Cvetko Ristić ostao bez cijele porodice, tako što su svi ubijeni na kućnom pragu, ne kao jurišnici nego ljudi na svom vjekovnom ognjištu.
- Majka Milica Dimitrijević, u pokušaju da pobjegne u Srbiju sa tri maloljetna sina, doživjela je da gleda smrt u oči svojih sinova Aleksandra /pet/ i Radisava /12 godina/, dok Slaviša, koji je vozio, biva ranjen - rekao je Kojić.
Istakao je da su Srbi ubijani i u Srbiji jer ni prelazak mosta u Skelanima nije bio garancija života.
Prema njegovim riječima, to zna porodica Sekulić jer je taj dan i Gordana skončala na mostu bježeći u Srbiju dok je u naručju držala svoje sinove, ali onaj koji je gledao i koji je povukao obarač sigurno nije čovjek, nego monstrum.
Kojić je dodao da su snajperi bili postavljeni s jednim ciljem, koji je realizovan u potpunosti.
- Most u Skelanima nije bio most života nego most preko kojeg se išlo u vječnost - naveo je Kojić i naglasio da porodice ubijenih nemaju pravdu jer su sudovi nijemi na ovaj zločin koji ima sve elemente genocida.
Sve dok istina ne bude ugledala svjetlost dana, porodice srpskih žrtava neće vjerovati u suživot, BiH i dobre odnose. Ono što nam ostaje jeste da nikad ne zaboravimo i da vječno opominjemo cio svijet šta smo doživjeli i preživjeli - zaključio je Kojić.