Nuždić: Srpska garancija opstanka Srba na vjekovnim ognjištima
On je istakao da je obaveza svih da čuvaju kulturu sjećanja na egzodus sarajevskih Srba, govore istinu o njihovom stradanju i insistiraju na pravdi za sve žrtve, bez dvostrukih aršina.
- Samo puna istina i jednak odnos prema svim žrtvama mogu biti temelj istinskog pomirenja - rekao je Nuždić Srni povodom predstojećeg obilježavanja 30 godina od egzodusa sarajevskih Srba.
Nuždić je ukazao da je Sarajevo danas gotovo bez Srba koji su vijekovima bili konstitutivni dio ovog grada, a sada su svedeni na nivo statističke greške.
- Posebno vrijeđaju pojave parola poput `Živ je Caco` i pokušaji da se zločini nad Srbima minimiziraju i nazivaju `greščicama` - rekao je Nuždić.
On je naveo da dodatnu bol izaziva činjenica da su u prostorijama bivše kasarne "Viktor Bubanj", gdje su Srbi tokom rata mučeni i zatvarani, danas smješteni Sud i Tužilaštvo BiH, što za mnoge preživjele predstavlja novu traumu i podsjećanje na najteže dane.
Prema njegovim riječima, egzodus sarajevskih Srba nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma bio je jedan od najtužnijih prizora novije srpske istorije.
- Kolone ljudi napuštale su svoje domove, grobove predaka, crkve i imanja, noseći sa sobom i posmrtne ostatke svojih najmilijih, jer nisu vidjeli sigurnost i budućnost u gradu u kojem su do tada živjeli - naglasio je Nuždić.
On je rekao da je Republika Srpska postala dom mnogima koji su morali da napuste Sarajevo, u njoj su pronašli sigurnost, utočište i priliku da ponovo izgrade svoje živote.
Nuždić je podsjetio na tragične događaje koji su odredili sudbinu srpskog naroda u Sarajevu i doveli do njegovog masovnog stradanja i konačnog odlaska sa vjekovnih ognjišta.
On je naveo da je ubistvo starog svata na Baščaršiji 1. marta 1992. godine predstavljalo trenutak kada su se raspršile i posljednje iluzije da je opstanak Srba u Sarajevu moguć u novonastalim okolnostima.
- Istovremeno je organizovan referendum kojim je u potpunosti zanemarena volja srpskog naroda. Nakon toga uslijedio je niz tragičnih događaja koji su iz korijena promijenili sliku Sarajeva, ali i cijele BiH - podsjeća Nuždić.
On je dodao da su već u aprilu ubijani pripadnici ЈNA, a 2. i 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici, nakon izigranog dogovora, izvršen je napad na kolonu ЈNA i počinjen zločin nad nedužnim vojnicima.
- Ovi događaji bili su uvod u period straha, neizvjesnosti i sistematskog progona srpskog stanovništva u Sarajevu - istakao je Nuždić.
On je rekao da se teror nad sarajevskim Srbima ogledao u ubistvima srpskih intelektualaca i uglednih ljudi, kao što su doktor Milutin Najdanović i kantautor Slobodan Samardžić, ali i u svakodnevnim hapšenjima, odvođenjima i zlostavljanjima u logorima "Silos" u Tarčinu, Hrasnici, Centralnom zatvoru, kasarni "Viktor Bubanj" i drugim mjestima stradanja.
- Mnogi zatočenici nikada nisu izašli iz tih mučilišta, a brojni preživjeli nosili su trajne posljedice po zdravlje. `Kazani` ostaju jedan od najpotresnijih simbola stradanja Srba u Sarajevu - istakao je Nuždić.
On je naveo da dodatnu gorčinu izaziva činjenica da su ti zločini relativizovani i minimizirani, te da su pojedini pokušavali da ih prikažu kao sporedne ili izolovane incidente.
- Iako su Srbi bili izloženi strahu, pritiscima i nasilju, godinama je u javnosti građen jednostrani narativ o Sarajevu kao isključivo gradu žrtvi. Niko ne spori bilo čije stradanje, ali se ne može prihvatiti da se stradanje srpskog naroda prećutkuje - zaključio je Nuždić.