Dmičić: Zaključak Ustavnopravne komisije može inicirati zahtjeve za ustavnu reformu
Dmičić je naveo da je Ustavni sud BiH jedini nadležan za utvrđivanje neustavnosti zakona, ali da nedavni zaključak Ustavnopravne komisije Parlamentarne skupštine BiH može biti početak ustavnopravne rasprave.
Ako bi Ustavni sud BiH utvrdio da visoki predstavnik nema ustavnu i zakonodavnu nadležnost, te da su pravni akti nametnuti bez ustavnog osnova, Dmičić je ocijenio da bi onda mogao proglasiti neustavnost određenih normi.
Dmičić je naglasio da zaključak dodatno produbljuje spor između domaćih institucija i međunarodnog faktora i može osnažiti argumente o potrebi redefinisanja mandata visokog predstavnika, inicirati zahtjeve za ustavnu reformu, proizvesti institucionalnu blokadu ili političku krizu.
- Zaključak Ustavnopravne komisije ne proizvodi neposredne pravne eFekte u smislu poništavanja zakona ili presuda. Međutim, ako bi takav stav bio potvrđen od Ustavnog suda BiH posljedice bi bile duboke, od revizije krivičnih presuda do preispitivanja čitavog koncepta međunarodne intervencije u zakonodavnoj nadležnosti - rekao je Dmičić Srni.
On je naveo da je pitanje poništavanja zakona koje su nametnuli visoki predstavnici u BiH ustavnopravno, a ne političko pitanje i da ti akti ostaju važeći sve dok Ustavni sud BiH ne zauzme drugačiji stav od dosadašnje prakse.
- Ukoliko bi se zaključak Ustavnopravne komisije prihvatio kao pravno relevantan i ako bi, eventualno, Ustavni sud BiH utvrdio neustavnost spornih odredaba, moglo bi doći do poništavanja presuda donesenih na osnovu tih odredaba, obustave tekućih postupaka, i rehabilitacije osuđenih lica - pojasnio je Dmičić.
To pitanje, dodao je, prevazilazi pojedinačni krivični postupak i zadire u prirodu ustavnopravnog poretka BiH - da li je riječ o suverenoj i nezavisnoj državi sa punim unutrašnjim ustavnim integritetom i autoritetom ili o složenom međunarodno nadziranom sistemu u kojem suverenitet i nezavisnost države ima podijeljenu i uslovljenu dimenziju.
Istakao je da će od odgovora na ta pitanja zavisiti pravna sudbina spornih normi, ali i dugoročna stabilnost ustavnopravnog sistema i poretka BiH.
Dmičić, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, kaže da Ustav BiH ne ne poznaje instituciju visokog predstavnika u BiH, odnosno ne predviđa mogućnost da ona na bilo koji način učestvuje u stvaranju pravnog poretka u BiH, te da nema nikakvu ni političku ni pravnu odgovornost.
Kada je riječ o mogućnosti da poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH zatraže poništavanje svih odluka i zakona koje su nametnuli visoki predstavnici, Dmičić je naveo da je neophodno precizno identifikovati i obavezati nosioce prava i obaveza za poništavanje tih odluka i zakona i sprovesti pravno obavezujuće mehanizme kontrole ustavnosti.
- Parlamentarna skupština može donijeti novi zakon kojim mijenja ili stavlja van snage postojeći zakon, ali ne može retroaktivno poništiti pravne posljedice koje su već proizvedene, osim u skladu sa ustavnim i krivičnopravnim načelima. U krivičnom pravu posebno važi načelo zabrane retroaktivnosti, osim ako je novi zakon blaži za učinioca - istakao je Dmičić.
Prema njegovim riječima, neophodno je donošenje amandmana na Ustav BiH, ustavnog zakona ili zakona o Ustavnom sudu BiH, u skladu sa temeljnim načelima Ustava BiH jer će bez takvih pravnih akata i dalje postojati pravna praznina koja će stvarati mogućnost za arbitrarnost i samovolju u njegovom radu.
- Podvođenjem Ustavnog suda BiH pod objektivnu ustavnu i zakonsku pravnu normu izbjegao bi se svaki vid uticaja sa strane čime bi njegove odluke bile lišene političkog konteksta, što bi obezbijedilo njegov autoritet i legitimnost i vratilo mu narušeno povjerenje u njegovu nezavisnost, nepristrasnost i profesionalnost - kaže Dmičić.