Aleje jedan od najprepoznatljivih simbola Banjaluke (VIDEO)

Drvoredi su decenijama bili zaštitni znak Banjaluke. Generacije su odrastale u hladu starih krošnji, a zelene aleje davale su ovom gradu poseban izgled. Danas, na pojedinim mjestima, umjesto krošnji ostaju samo panjevi.
Stanari Kozarske ulice upozoravaju da jedan od najstarijih drvoreda u ovom dijelu grada ubrzano nestaje. Umjesto guste zelene aleje, ostali su panjevi i prazni trotoari.
- Banjaluku pamtim još iz Srednje škole i dobro pamtim kako je nekada bilo više zelenila. Danas vidimo da se staro drveće ruši, ali se novo ne sadi nažalost - kaže Milka Ševa.
Da je bilo ljepše slaže se i Borka Kozomora.
- Odrasla sam u Banjaluci i znam svaki kamen. Bilo je ljepše, prirodnije - rekla je Kozomara.
Gradska uprava tvrdi da su stabla u Kozarskoj ulici uklonjena zbog lošeg zdravstvenog stanja i rizika po građane. Ipak, stručnjaci upozoravaju da problem nije samo ukanjanje već i to što nova stabla ne dobijaju prostor i njegu da prežive.
- Najčešće novoposađena stabla nemaju prostor za korjenov sistem, vrlo često su u konfliktu sa infrastrukturom, imamo situacije da otpadnu grane ili stablo čak i usljed manjih vjetrova što znači da se ne vodi računa o zdravlju stabala - navode iz Gradske uprave.
Građani koji ovdje žive decenijama kažu da se grad koji pamte polako mijenja. Ulice koje su nekada bile u hladu drveća, danas izgledaju drugačije. Zbog toga sve češće postavljaju pitanje - da li grad ima jasan plan kako očuvati zelenilo?!
- Јa sam odrasla ovdje, znam koliko je zelenila bilo. Podatak o valitetu vazduha nam govori da idemo u krivom smjeru, parkovi nam nisu zeleni nego betonirani. Mi smo najstarije naselje i ovo što imamo je na izdisaju, a ovdje nije posađeno novo stablo preko 20 godina - ističe Dragan Stojić.
Dvoredi u gradovima nisu samo ukras uz ulice. Oni stvaraju hlad tokom vrelih ljeta, ublažavaju zagađenje i čine gradski prostor prijatnijim za život. Ozelenjavanju se mora pristupiti stručno i planski - od izbora vrste drveća, mjesta sadnje, pa do brige o mladim stablima u prvim godinama njihovog rasta.
Bez jasne strategije i planskih dokumenata teško je, dugoročno, očuvati zelenilo po kom je Banjaluka nekada bila prepoznatljiva, ističe profesor na Šumarskom fakultetu Mirjana Kapović Solomun.
- Kada se ozelenjava grad prvo treba voditi računa da li ta vrsta može preživjeti gradske uslove, često se ceste tretiraju solju, lipa je vrlo vitalna vrstabn koja se može boriti ali je alergena, pa onda žbunje vrlo je važno za ozelenjavanje ali kod nas niej zastupljeno - naglašava Kapović Solomun.
Saditi drvo u gradu ne znači samo iskopati rupu i zasaditi sadnicu. Da bi izraslo u snažno stablo koje će davati hlad i čistiti vazduh, potrebne su godine brige i pažljivog planiranja.
U akciji ozelenjavanja, 2020.godine maturanti banjalučke Gimnazije zasadili su cvijeće u Aleji maturanata, kao simbol svoje generacije i doprinos ljepšem gradu. Danas umjesto šarenih cvjetnih gredica, ostali su tek tragovi biljaka koje su, zbog nedostatka brige, uvenule.
- Bila sam da pogledam u kakvom su stanju stabla. Nije poenta zabadati stabla svugdje pa onda licitirati sa brojem stabala. Poenta je da se odabere vrsta da se u prvim godinama pruži stablima podrška kroz navodnjavanje - objašnjava Kapović Solomun.
Dok staro drveće nestaje, najmlađi podsjećaju koliko je važno saditi novo. U njihovim rukama male sadnice postaju simbol nade da će grad i u budućnosti ostati zelen.
- Ovom sadnjom drveća pokazali smo da se brinemo za prirodu i budućnost naše zajednice i vjerujemo da mladi mogu biti pokretači svih ovih aktivnosti - navodi Nikola Marinković iz OŠ "Јovan Dučić" Zalužani.
Šaljemo ljubav, jedna je od poruka.
- Mi smo ovdje danas da pošaljem ljubav, da pokažem koliko smo povezani sa prirodom, i koliko treba da čuvamo prirodu - kaže Rankica Pušić, direktorka OŠ "Јovan Dučić" Zalužani.
Banjaluka je nekada bila grad zelenila. Danas, pod pritiskom urbanizacije i nedostatka plana, pitanje je hoće li ostati mjesto u kom se može disati i živjeti u hladu drveća - ili će zelene aleje ostati samo uspomena.
