Pomen Srbima ubijenim u Ratkovićima

Cvijeće su položile delegacije Boračke organizacije i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Srebrenice, delegacija Srba iz Skupštine opštine. Brojne muslimanske snage su u ranu zoru 21. juna 1992. godine sa više strana upale u udaljeno srebreničko selo Ratkoviće ubijajući nezaštićene civile, pljačkajući i paleći sve što su zatekli. U ovom selu, naseljenom malobrojnim staračkim domaćinstvima, muslimanska vojska svirepo je ubijala žene, starce, slijepe i gluvonijeme, a potom ih spaljivala u njihovim kućama. Milena Stanojević pobjegla je u obližnji šumarak i potok i, zahvaljujući sumraku i magli, ostala živa. Na kućnom pragu ubili su joj muža Stanoja, a oca Obrena Bogićevića zaklali pred kućom. "U selo je upalo mnogo vojnika, pucali su sa svih strana, a kada su ušli, počeli su da kolju, pljačkaju i pale sve što su stigli. One koje su zatekli u kućama ubili ih i zapalili. Nikoga nisu ostavili živog", priča sekretar srebreničke Boračke organizacije Miloš Milovanović. Preživjeli Srbi prisjećaju se da je oko pola pet ujutro počela pucnjava, urlikanje i lupanje nekim metalnim predmetima sa svih strana oko sela. Pričaju kako su čuli uzvike "Alah, uegber!" , "Hvataj ih žive!", "Kolji redom!" ... Zahvaljujući jutarnjoj magli i dobrom poznavanju terena dio stanovnika uspio je da se sakrije i spasi od sigurne smrti gledajući iz raznih skrovišta kako muslimanski vojnici ubijaju njihove komšije, pljačkaju i pale imovinu. O tome šta su vidjeli spremni su da svjedoče, jer za ovaj, kao i za sve ostale zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju niko nije kažnjen. Broj očevidaca se smanjuje, jer umiru i pitanje je da li će neko od preživjelih dočekati da Tužilaštvo i Sud BiH procesuiraju nekog počinioca zločina u Ratkovićima da bi oni ispričali kako su ubijani Srbi u ovom selu i ko je to učinio. Mještani Ratkovića ne vjeruju u pravosudne organe BiH i ističu da počinioce zločina jedino može stići Božija pravda. Ratkovići su na današnji dan 1992. godine potpuno spaljeni i uništeni. Od oko 60 kuća i 200 stanovnika u ovom selu sada imaju samo tri kuće u kojima živi sedmoro ljudi. Te kuće obnovljene su sredstvima Vlade Republike Srpske. Struja je stigla tek prošle godine, a puta i dalje nema. Da je tu postojala veliko selo svjedoči još poneka zidina koja nije potpuno zarasla u šiblje i ostrugu, kao i spoemnik podignut stradalim mještanima. Obilježavanje 20. godišnjice i odavanje pošte ubijenim Ratkovićanima organizovala je srebrenička Boračka organizacija.