Mtel baner
latinica  ћирилица
11/05/2026 |  13:52 ⇒ 13:55 | Autor: RTRS

Ko je Emanuel Žofre?

Emanuel Žofre mogao bi da bude sljedeći visoki predstavnik u BiH poslije Valentina Incka.
Emanuel Žofre (Foto: eudiplomacy-summerschool.sp.unipi.it) -
Emanuel Žofre (Foto: eudiplomacy-summerschool.sp.unipi.it)

Priča o tome da Žorfe bude šef OHR-a u BiH, potekla je u evropskim krugovima, a i SAD bi mogao da ga podrži.

Žorfe, trenutno visoki zvaničnik evropske službe spoljnih poslova je blizak sa otpravnikom poslova Ambasade SAD u BiH DŽonom Ginkelom, što mu svakako drastično povećava šanse da dođe u BiH.

Ko je Emanuel Žofre?

Emanuele Žiofre je italijanski diplomata i visoki zvaničnik Evropske unije, najpoznatiji po funkciji šefa Delegacije Evropske unije u Srbiji, koju je obavljao od 2021. godine do 2025. godine.

Tokom svoje diplomatske karijere radio je na pitanjima evropske spoljne politike, demokratije, izbora, ljudskih prava i međunarodnih odnosa.

Žiofre je diplomata sa bogatim iskustvom u oblasti međunarodnih odnosa, ljudskih prava, demokratije i izbornih procesa.

Tokom svoje dugogodišnje karijere obavljao je brojne važne funkcije u institucijama Evropske unije i međunarodnim organizacijama.

Od 2017. do 2021. godine bio je ambasador i šef Delegacije Evropske unije u Izraelu, sa sjedištem u Tel Avivu.

Prije toga, od 2013. do 2017. godine, radio je kao šef Odjeljenja za demokratiju i posmatranje izbora u Evropskoj službi za spoljne poslove (EEAS) u Briselu, gdje je bio zadužen za praćenje demokratskih procesa i izbornih misija širom svijeta.

U periodu od 2011. do 2013. godine bio je savjetnik generalnog direktora za Sjevernu Afriku i Bliski istok u Evropskoj službi za spoljne poslove u Briselu.

Ranije je, od 2007. do 2011. godine, predvodio Sekciju za ljudska prava u Delegaciji Evropske unije pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku.

Od 2003. do 2007. godine bio je šef Političko-ekonomskog odjeljenja Delegacije Evropske komisije u Izraelu, u Tel Avivu.

Prije toga je u Briselu, od 2000. do 2003. godine, radio u oblasti ljudskih prava i demokratije u okviru Generalnog direktorata za spoljne odnose Evropske komisije.

Na početku međunarodne karijere, od 1997. do 2000. godine, bio je savjetnik za izbore u okviru Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS/ODIHR) u Varšavi, gdje je učestvovao u praćenju i organizaciji izbornih procesa u više država.

Pored maternjeg italijanskog jezika, govori francuski, engleski i španski jezik.

Oženjen je i ima troje djece.