Ekvador živi snove - Pačo, Kaisedo i društvo maštaju o "boginji"; Batioha za RTRS: Imaju kvalitet za velika djela (VIDEO)
Velika pobjeda protiv Njemačke, slavila se dugo, širom Ekvadora. Poslije poraza od Obale Slonovače, i remija sa Kurosaom, selekcija koju vodi Sebastijan Bakasese, pokazala je karatker i ogoroman potencijal koji posjeduje. Iako su Nijemci, rano poveli preko Sanea, Ekvador je golovima Angula i Plate stigao do trijumfa, koji ih vodi u nokaut fazu. "Ova ekipa ima kvalitet za velika dijela" govori nam Augusto Batioha, koji nam se javio iz Češke, gdje već devet godina nosi dres Viktorije Žižkov i odlično poznaje fudbalske prilike u Ekvadoru.
- Mnogo sam srećan, gledao sam utakmicu sa kćerkom. Slavili smo, jer ne pobjeđuje se Njemačka svaki dan. Poznajem neke igrače u reprezentaciji i mogu da kažem da je ekipa dala sve da se taj meč dobije, jer je bilo „ biti ili ne biti“. Igrači su „poginili“ jedni za druge i sad čekamo protivnika, mislim da će biti Meksiko, a možda i Škotska. Vidjećemo. Ova selekcija Ekvadora ima karakter. Nijemci su poveli, možda je i bio faul. Brzo smo izjednačili i onda smo krenuli "naprijed". Napadali smo dok nismo dali taj drugi gol. Bakasese je „ zatvorio“ utakmicu i pobijedili smo - kaže Batioha
Ni jedna država u Јužnoj Americi nije toliko fudbalski napredovala kao Ekvador. U ovom trenutku, samo Argentina i Brazil imaju više zvučnih imena. Batioha izdvaja dvojicu, koji su ključni za igru Ekvadora.
- To su Paćo iz Pari Sen Žermena i Kaisedo iz Čelzija. Mnogo važni igrači za ovaj tim. U ovom momentu su među najboljima na svijetu na svojim pozicijama. Mladi su ali imaju iskustvo, igraju u vrhunskim klubovima i oni su uzor svim igračima u Ekvadoru - dodaje Batioha.
Napad predvodi "veteran", Ener Valensija, koji je davao golove i u Kataru i opet je udarna igla Ekvadoraca, koji nemaju boljeg napadača od njega.
- Ima 36 godina, godinu dana je stariji od mene. Bori se, stalno je u gol šansi. Јoš uvijek nije postigao gol na ovom SP, nešto mu ne ide, ali to ne znači da je loš igrač. Nadam se da ćemo ubrzo imati jednog kvalitetnog napadača da ga naslijedi - kaže nam Batioha.
Najveća snaga ove selekcije Ekvadora je u odbrani, gdje ima trojicu sjajnih štopera, uz Pača tu je Arsenalov Inkapije i Orodnjez iz Briža. Selektor Bakasese, voli da tokom utakmice mijenja igrače i sisteme, pa ekvadorska javnosti očekuje da njihova selekcija igra više ofanzivno..
- Iskreno, Bakases, po meni nije pravi selektor za ovaj Ekvador. Mislim da kod njega, naši mladi igrači ne mogu da pokažu svoj puni potencijal. Igramo previše defanzivan fudbal, i to mi se ne dopada. Ok, sad imamo takav profil igrača, ali ja bih više volio da igramo sa trojicom pozadi a da nam Estupinjan i Presijado budu "vingbekovi". Imamo taj kvalitet da možemo da kombinujemo, kreiramo, a ne uvijek da se branimo. Ekvador posjeduje kvalitet da može da igra protiv svih - ističe Batioha.
Otkud odjednom toliko izvandrednih igrača iz Ekvadora, u čemu je tajna?
- Vidi, mislim da čak 20 igrača iz ove reprezentacije je prošlo fudbalsku školu Indenpendijentea del Valje. Sve sam vam rekao. Imaju skaute svuda, poznaju svako dijete u Ekvadoru. Uslovi koje im nude su kao u Evropi. Imaju novi stadion, terene, teretane, bazene, ma sve. To je jedna od najboljih škola fudbala u Јužnoj Americi. Recimo, Čelzi je Kendrija Paeza, kaparisao sa 16 godina, za 20 miliona evra - kaže Batioha.
Ipak, mnogi ne znaju da jedan od najzaslužnijih za procvat ekvadorskog fudbala, čovjek koji je rođen u Banjaluci, Dušan Dujo Drašković. Svojevremeno je trenirao Borac, vodio je sve selekcije Ekvadora, njihove najbolje klubove, uspostavio sistem..Ekvadorci u posljednjoj deceniji, ubiru plodove njegovog rada. Drašković ima 87 godina i živi u Gvajakilu.
- On je promijenio kompletan fudbal u Ekvadoru. Bio je selektor krajem 80-ih, početkom 90-ih, tada smo prvi put igrali u polufinalu Kopa Amerika. On je postavio sistem u našim klubovima, Emeleku, Barseloni, koji su počeli da rade drugačije. Veoma smo mu zahvalni, bez njega, nikada ne bi igrali na Svjetskim prvenstvima .I mene je puno toga naučio, kako treba da se postavim, šta je važno, šta ne. Pomogao mi je da dođem u Srbiju - rekao je.
Kao i većina klinaca u Ekvadoru, Augusto Batioha je sanjao da igra u Evropi. Put ga je do Češke, vodio preko Srbije, igrao za Inđiju i OFK Beograd. Tu je u upoznao suprugu, naučio naš jezik...Skrasio se u Češkoj, najbolji je strijelac u istoriji Viktorije Žižkov.
- Lijepo mi je u Češkoj, tu je moja porodica, naučio sam jezik, snašao sam se. U Viktoriji me mnogo cijene, produžio sam ugovor na još jednu sezonu. Kapiten sam i najbolji strijelac svih vremena. Što se tiče Srbije, igrao sam u Novom Sadu, Inđiji, OFK-i. Dao sam gol Zvezdi. Tu sam upoznao moju suprugu, Srbija mi je druga "otadžbina". Јedino što ne volim zimu, i to mi je bio najveći problem kad sa stigao iz Ekvadora -
Razgovarao: Aleksandar Kolunija