Da li će istina o stradanju podrinjskih Srba ikada doprijeti do onih koji dijele pravdu?

- Nikad, nikad vidiš koliko je godina prošlo, ali sve je to isto kao prvih dana al šta ću teško mi je i ajde dalo mladost pa zašto. Valjda će nekad izaći ta pravda makar da se vidi da se čuje - izjavila je Milka Božić, iz Magašića kod Bratunca.

14. decembra 92. u Bjelovcu je za samo sat i po ubijeno 65-oro mještana, među kojima su bile i dvije kćerke i suprug vječno ožalošćene Slavke Matić.

- Tijela mrtva duhovi živi to se ne može zaboravit nikad u životu nikad, a zločinci hodaju slobodno kao nisu zločin počinili. Uništili mi čitav moj život čitavu karijeru koju sam gradila šta imam sad imam golu dušu ništa više Ubili su Milenka Vučetića 17 godina, Miladinović Čedu sa 16 godina, Petrović Slobodan sa 15 godina. I niko ne odgovara to me najviše boli nepravda - kazala je Slavka.

Brano Vučetić izgubio je 17-godišnjeg brata, majku, oca ,a on kao devetogodišnjak ranjen je i odveden u srebrenički logor. Selektivna pravda gora je od najveće nepravde.

- 16 osoba bilo optuženo za zločin u Podrinju Birču međutim samo četiri osuđena pravsonažno sa nekom kaznom minimalnom takoreći ponižavajuće i provocirajuće za nas koji smo izgubili najmilije to je 29 godine samo takoreći samo za jedan zločin neko je trebalo da dobije taj iznos godina, a znamo da su Srbi optuženi na 660 godina tako da mi koji smo ostali potomci najmiljih koji su ugradili živote u Srpsku dužni smo da pričamo i prenosimo najmlađim šta se dešavalo na ovoj teritoriji - kaže Vučetić.

Šutnja pravosudnih organa na brojne dokaze, izjave počinilaca i svjedočenja preživjelih so je na ranu porodicama ubijenih koje nikada ne zacjeljuju.

Porodice koje su zavijene u crno godinama trpe nepravdu jer za sudove i tužilaštvo sve žrtve nisu iste.

Svaki praznik Srbima je bio najcrnji. Pripadnici 28. divizije tzv. Armije BiH pod komandom Nasera Orića na najmonstruozniji način ubijali su djecu, žene i starce, neke porodične loze potpuno su ugašene, a od 93 srpska naselja na području Bratunca i Srebrenice sa lica zemlje izbrisana su. Uprkos tome, pravda se dijeli jednostrano, a ubice su i dalje na slobodi.

- Ako se ne bude okrenula za 180 stepeni ovakva BiH nema budućnosti moramo ići putem osamostaljenja jer ako ni zbog čega drugog bar zbog suda da sve te ljdue koji su počinili zločin izvedemo pred sud i sudimo po slovu Zakona - kazao je Branimir Kojić, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice.

Bratunac je bio mjesto hodočašća, tuge i bola na kojem su ponovo otvorena bolna pitanja na koja Srbi ne dobijaju odgovor.

Žrtve i počinjeni monstruozni zločini ne smiju biti zaboravljeni ,kažu i brojni građani koji su došli iz svih dijelova Srpske i Srbije da upale svijeće i pomole se za duše nevino stradalih. Ne smijemo zaboraviti da nam se istorija ne bi ponovila.

I postavljene fotografije skoro 500 nevino ubijene djece, žena i staraca put su srpskog vapaja kojim se šalje poruka da se ne zaborave stradali i ukaže na potrebu da se procesuiraju svi ratni zločini bez obzira na nacionalnost. Da li će istina o stradanju podrinjskih Srba ikada doprijeti do onih koji dijele pravdu?