Tajna urezana u drvo: Francuski lutier u Banjaluci (VIDEO)
Ovi programi usredsređeni su na ručnu izradu, restauraciju i akustiku gudačkih instrumenata.
Najprestižnije škole i fakulteti za graditelje violina u Evropi nalaze se u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Zahvaljujući organizatorima "A String festa", Banjaluka je imala čast da ugosti jednog stručnjaka iz ove oblasti, sa veoma bogatim iskustvom.
Nikolas Brunel veoma rano je počeo da se interesuje za muziku, posebno za violinu, na kojoj svira od pete godine. Već sa 12 godina zainteresovao se za izradu ovog istrumenta, a kasnije završio nacionalnu francusku školu, smještenu u istorijskom centru francuskog graditeljstva violina, Mirkuru.
Izrada violine smatra se vrhuncem zanatskog rada sa drvetom, tzv. lutierstva. Iako proces zahtijeva stotine sati preciznog rada, majstori su saglasni da najteži dio nije samo fizičko rezbarenje drveta, već kontrola akustike i postizanje vrhunskog tona. Shodno tome, lutier mora posjedovati znanje stolara, akustičara, fizičara i umjetnika.
Nikolas Brunel, graditelj violina kaže da je najvažnije da ne traže zvuk.
- Moram da pronađem zvuk muzičara, moram da pratim njegov način razmišljanja. Kao i u većini zanimanja, moramo to prilagoditi naručiocu. Moramo da nađemo način da ga usrećimo. Ako nije zadovoljan instrumentom, koji smo za njega napravili, može da čeka na sljedeći. On ostavlja depozit, jer je, kao muzičar, uključen u izradu instrumenta i kad je instrument gotov, isproba ga i ako, jer i to se dešava, ako nije zadovoljan modelom i osjećajem koji mu pruža, mora da čeka na sljedeći instrument, a naš je zadatak da zadovoljimo njegove zahtjeve, jer on plaća za to. To je teže nego kupovina automobila, ali uvijek nađemo rješenje, uvijek napravimo odgovarajući instrument - kaže Brunel.
Nikolas je posebno inspirisan starim italijanskim majstorima, čije modele najčešće izrađuje. Tvrdi da su oni prije tri vijeka postigli savršanstvo, koje ne treba mijenjati.
- Izrada violina počela je u Italiji, u 17. vijeku. Mnogo možemo da naučimo od tih starih majstora, jer su oni tad imali više znanja, nego što ga mi sad imamo. Znali su matematiku, geometriju i mnogo drugih stvari, koje danas ne koristimo. Tačno su znali veličinu pojedinih dijelova, da bi se savršeno uklopili i da bi instrument dobio savršen oblik i moramo da učimo od njih - istakao je on.
Nikolasova velika posvećenost izradi gudačkih instrumenata višestruko je nagrađivana.
- Osvojio sam bronzanu medalju za violinu, zatim specijalnu nagradu muzičara za zvuk viole, prije tri godine. Јedna od mojih viola osvojila je 5. mjesto, na jednom od posljednjih takmičenja, na kojima sam učestvovao. Prijavljivao sam se na takmičenja, jer mi je to bio podsticaj u radu. Takmičenja postoje i zbog toga, ne samo zbog rezultata, jer kad želite da se takmičite u nečemu, primoravate sebe da budete sve bolji, tako da zaista volim da učestvujem u ovakvoj vrsti takmičenja - kaže Brunel.
Iako je konkurencija među graditeljima violina u Francuskoj velika, Nikolas se ubraja među traženije, ne samo zbog kvaliteta svog rada, nego i svestranosti. Tri godine u Parizu je pohađao radionice Bernara Sabatiera, na kojima se bazirao na popravci i podešavanju violina, a zatim je, u Monpeljeu, kao asistent Fridriha Albera, osam godina radio na izradi novih violina.
- U Francuskoj ima mnogo ljudi, koji su odlični u našem poslu i ne bih rekao da se razlikujem od drugih, ali nema mnogo ljudi koji rade oboje: restauraciju, ali kvalitetnu restauraciju instrumenata i u isto vrijeme, izrađuju nove instrumente. U Francuskoj nas ima deset, a u svijetu manje od pet odsto - kazao je on.
Na pitanje da li je teže izrađivati nove instrumente ili restaurirati stare, Nikolas ne može da se odluči. Kaže da je oboje podjednako izazovno.
- Zaista volim da izrađujem nove instrumente, za to sam se, prije svega, školovao. Malo kasnije sam otkrio restauraciju i prilično je izazovno kada imate veoma vrijedan instrument pred sobom. Kada radite na starim italijanskim violinama, koje su veoma skupe i jedinstvene, morate da budete veoma pažljivi i da posvetite mnogo pažnje svakom detalju, jer mušterija zahtijeva visok kvalitet rada. Ne smijete pogriješiti, jer nemate za to priliku, svaki potez mora biti ispravan i rad na takvim instrumentima zahtijeva mnogo razmišljanja, mnogo posla, tako da oboje može da bude veoma izazovno - navodi Brunel.
Za domaće violiniste Nikolasov dolazak u Banjaluku mnogo je značio. Iskoristili su priliku da poprave svoje instrumente, ali i da nauče nešto novo.
- Naravno da to što sam ovdje, pomaže ljudima da dobiju servis za svoje instrumente. Ipak, ovdje sam samo četiri dana, pa je ovo za mene mnogo posla, ali to je sjajno, jer sam zbog toga ovdje i došao. Volim izazove i mislim da su ljudi zadovoljni ovakvom vrstom servisa, jer mogu da vjeruju nekome s bogatim iskustvom. Sada već imam 20 godina iskustva, znam tačno šta treba da uradim, za mene nema iznenađenja i mislim da ljudi, s kojima sam radio prošle godine, ponovo dolaze da im provjerim instrumente. Mislim da to znači da vjeruju u moj rad i mogu da postignem još više, tako da mi se to sviđa - kazao je on.
View this post on Instagram