Krajišnik svjedočio na suđenju Ganiću i ostalima
Krajišnik je ispričao da je u aprilu 1992. godine bio vojnik po ugovoru, odnosno vojni policajac u kasarni komande Druge armijske oblasti ЈNA na Bistriku.
Svjedok je ispričao da je u napadu 2. maja ranjen vojnik Goran Divović kada je dovezao vozilo sa hranom, odnosno TAM furgon koji su zvali "hljebara" do garnizona i da je od povreda podlegao.
- Pukovnik Miro Sokić nam je 3. maja saopštio da dolaze kamioni iz Lukavice i da pakujemo stvari jer je sklopljen dogovor o mirnom napuštanju kasarne. Utovaramo na kamione što nam je naređeno i formira se kolona - rekao je svjedok.
Krajišnik je posvjedočio da je pukovnik Sokić sugerisao vojnicima da sklone i sakriju lično naoružanje kako ne bi provocirali drugu stranu.
Svjedok Tužilaštva je naveo da je bio više pri začelju kolone u vozilu "zastava 101" sivomaslinaste boje, koja se kratko kretala Dobrovoljačkom ulicom, nakon čega su je zaustavili pripadnici "Patriotske lige", "Zelenih beretki" i Teritorijalne odbrane koji su učesnike kolone, uz psovke i vrijeđanje, istjerivali iz vozila i počeli razoružavati.
On je naveo da je ispred njega u koloni bilo vozilo TAM, a iza sanitetsko vozilo "mercedes".
- Ti koji su nas razoružavali otvorili su zadnja vrata saniteta, ispalili rafal i tada su poginuli pokovnici Radulović i Sokić, te jedna žena koja je kao civilno lice radila pri ЈNA. Mene su polegli na zemlju i kundakom udarili u čelo i rebra - prisjetio se svjedok.
On je naglasio da je čitav napad bio dobro organizovan, s obzirom na to da su brzo sklonili vozila s puta, a učesnike kolone postrojili uz obalu rijeke Miljacke i sproveli do SUP-a i dvorane FIS-a.
Svjedok je ispričao i da je vidio kada je jedan od napadača, "igrao kolo na leđima" Đorđu Krstiću koji je bio u vozilu ispred njegove vojne "zastave 101".
Krajišnik je rekao da je izvjesna Sneža, koja je radila u računovodstvu Komande, odvedena preko mosta Drvenija i da je nije više vidio.
- Bili smo 20-tak minuta na ulici i sprovode nas ka Miljacki gdje nam skidaju uniforme i i uz psovke sprovode ka SUP-u. Riječ je o istim ljudima koji su nas napali. Pred SUP-om su razdvojili starješine, a nama su rekli da povadimo sve što smo imali u džepovoma, dokumente i ostalo, a onda su nas sproveli do fiskulturne dvorane FIS-a gdje nas je bilo između 180 i 200 - prisjetio se Krajišnik.
On je rekao da je zarobljenim ponuđeno nekoliko opcija, te da je između 15 i 20 vojnika ostalo, dok su ostali tražili da budu razmijenjeni.
Ti vojnici mahom iz Srbije, prema riječima svjedoka ostali su u Sarajevu mjesec dana, a kasnije ih je vidio kada su izgladnjeli i mršavi dovezeni u Crnu Rijeku.
Krajišnik je ispričao da je on lično u FIS-u bio dan i noć i da su pojedini zarobljenici prebijani, navodeći primjer Gorana Vukovića.
Svjedok je rekao da je nakon razmjene, kojoj su prisustvovali general ЈNA Milan Aksentijević, Stjepan Šiber i pripadnici UNPROFOR-a, autobusima zajedno sa drugim zarobljenim pripadnicima ЈNA prebačen u Lukavicu gdje je ostao u Vojsci Republike Srpske kao profesionalno vojno lice.
Za napad na kolonu 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika ЈNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Јusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Naredno ročište zakazano je za 14. oktobar.