Drugi ugao: Probijanje tišine - srpsko stradanje pred svijetom (VIDEO)

Decenijama su srpske žrtve bile na margini globalnog pamćenja. Od jezivog sistema specijalizovanih logora za djecu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, preko masovnih grobnica i progona 250.000 Srba u zločinačkoj akciji "Oluja", pa sve do padanja NATO bombi - naša istorija je na Zapadu sistematski prećutkivana ili prekrajana.
Da li se ta tišina konačno razbija, dok se istovremeno, prošlost u svom najmračnijem obliku, vraća u komšiluk, kroz ustaške pokliče koji odzvanjaju Hrvatskom?
- Medijski rat koji se vodi oko srpskog naroda u proteklom periodu je zaista bio intenzivan. Nažalost, kada su u pitanju dešavanja na prostoru BiH, odnosno sve ono što se tiče srpskog naroda ili raspada bivše Јugoslavije, taj okvir je bio konstituisan iz jednog narativa u kojem su Srbi krivci za sve, za svaki politički potez, žrtvu, i mi jednostavno nismo imali priliku da pokažemo našu stranu priče i našu istinu - rekao je Denis Bojić, direktor Memorijalnog centra Republike Srpske u emisiji "Drugi ugao".
Naš zadatak, dodaje on, i institucionalni i pojedinačni, kao svakog pripadnika srpskog naroda, jeste da konstruišemo okvir i da snagu naših činjenica, argumentima pokušamo da promijenimo javno mnjenje.
- Memorijalni centar Republike Srpske se odlučio na ovaj potez iz svih ovih navedenih činjenica, ali i snažnog i jasnog saznanja da u dobu digitalne komunikacije imamo mogućnosti i imamo znanje, sposobnost da pokušamo da promijenimo taj narativ i kroz svedočanstva koja distribuišemp putem medijskih kanala i putem svega onoga što smo radili kroz kampanju - istakao je Bojić.
Podsjetio je da su kampanju počeli u Njujorku, gdje su na Menhetnu predstavili najvažnije činjenice o srpskom stradanju u proteklih stotinu godina i to je bio jedan podatak, jedna činjenica koja je izazvala ogromnu medijsku pažnju, kako kod naše dijaspore, a ono što je bilo izuzetno važno, i iz zemalja u regionu.
- I umjesto da je ta reakcija bila tumačena na osnovu činjenica koje smo mi iznijeli, ona je bila vrlo, čini mi se, upozoravajuća za nas, jer niko nije kritikovao ni jednu činjenicu i ni jedan podatak iz naše kampanje, već je bila kritikovana uopšte kampanja koja se bavi srpskim stradanjem, što nas je dovelo u situaciju da napokon shvatimo da Srbi izgleda nemaju pravo da govore van svog matičnog prostora o onome što je bilo - istakao je Bojić.
Naveo je da je kampanja jedan početak i jedna inercija, nada se, budućih procesa koja se tiče ne samo Memorijalnog centra Republike Srpske, već i ostalih institucija u kojima će se iz sfere medijske pažnje, preći u sferu činjenica koje će biti distribuisane u institucionalnom smislu širom svijeta.
- Naš zadatak je da srpsko stradanje u narednih pet ili deset godina jednostavno bude dio istraživačkog procesa i u SAD-u, Evropi, da bude dio dokumentarnih filmova, da bude dio međunarodnog znanja. To je primarni cilj i primat kojim mi idemo, a ova kampanja je početak svega onoga što smo zamislili i pravac u kojem se krećemo. I jednostavno vrijeme u kojem živimo nas obavezuje da razmišljamo i postupamo u tom pravcu - rekao je Bojić.
Predrag Lozo, načelnik Odjeljenja za identitetska istraživanja i kulturu pamćenja CDPI poručio je da bez ozbiljne institucionalne politike nema kulture politike pamćenja na institucionalnom nivou.
- Ovo što radi Memorijalni centar dokazuje institucionalni kapacitet Republike Srpske da bude samostalno društvo, jer bez svijesti o zajedničkoj prošlosti nema ni države ni društva kao takvoga. To je jedna osnova kao unutrašnjem planu. Ono što se dešava u ovom periodu ovim aktivnostima jeste jedna činjenica koju mi moramo razumjeti i iz teorijskog prevesti u stvarni aspekt. Protok vremena od određenog istorijskog događaja, od stradanja, borbe, pogibije naših predaka, ne zahtijeva smanjenje aktivnosti društva na njegovom obilježavanju - poručio je Lozo.
Naprotiv, dodaje on, protok vremena zahtijeva povećanje aktivnosti društva kako bi se određene pouke iz prošlosti i određeni istorijski procesi utkali u kod jednog društva i kolektiva.
- Potreban je proces i usmjerenost institucionalnog sistema Republike Srpske da institucionalni okvir usmjeri napore na ono što podrazumijeva istina o srpskom stradanju, u isto vrijeme to podrazumijeva i određeno političko pozicioniranje čitavog našeg društva i Republike Srpske. Govorimo o procesu politike pamćenja jednog društva, kao javne politike na unutrašnjem i međunarodnom planu.
Istoričar istoričar Memorijalnog centra Republike Srpske Јovica Rudić smatra da je ovo pokazatelj da institucije funkcionišu.
- Sveli smo našu kompanju na institucionalni nivo i to je jedini pokazatelj da se može i jedino na taj način izaći van okvira naših granica. Memorijalni centar je pokazao ako se sistemski radi i organizovano, ako se radi na način, metodologijom, naukom, jedino tako i na taj način možemo da izađemo van granica našeg srpskog prostora. Memorijalni centar je to uspio da uradi kao jedinstvena institucija i, naravno, uz podršku i vlasti Srpske, a naravno i vas medija, i u tom smislu ogroman je značaj da mi predstavimo naša stradanja u svijetu - istakao je Rudić.
Poručio je da Memorijalni centar ima i jednu veliku odgovornost.
- Kroz naš rad mi se prije svega bavimo usmenom istorijom, prikupljanjem svjedočanstava porodica poginulih boraca, majki, sestara, braće, onih koji su preživjeli torturu rata, ratnih vojnih invalida, logoraša i tako dalje. To je veoma osjetljiva kategorija i kroz rad sa njima mi na neki način dajemo i počast onima koji su preživjeli poslije njih, odnosno njihovim porodicama kojima je možda nekih 20, 30 godina na pravi način nije niko obratio pažnju. Јedini garant opstanka Republike Srpske i nas kao kolektiva je da mi to stradanje objasnimo samima sebi i da damo počast onima koji su svojim životima obezbijedili današnju našu slobodu - naveo je on.
Kako ćemo mi tu slobodu da koristimo, ističe Rudić, to je do nas.
- Mi smo generacija koja je dobila, da kažemo, tu misiju da objasnimo ono što se desilo i prenesemo budućim generacijama. Ukoliko mi to ne uradimo, suočavamo se vjerovatno sa tim da buduće generacije neće imati nikakvu svijest ni o pripadnosti Republici Srpskoj, a time će biti ugrožen naš opstanak - rekao je Rudić.
