latinica  ћирилица
20/11/2026 |  12:58 | Autor: SRNA

Dmičić: Važno dosljedno i odgovorno sprovođenje dejtonskog sporazuma

Profesor ustavnog prava Mile Dmičić rekao je da očuvanje izvornog Dejtonskog sporazuma ima poseban ustavnopravni, politički i institucionalni značaj za Republiku Srpsku, jer jer njime potvrđena, te naglasio da njegovo dosljedno sprovođenje zahtijeva odgovornost svih domaćih političkih aktera.
Mile Dmičić - Foto: RTRS
Mile DmičićFoto: RTRS

Dmičić je povodom 31 godine od parafiranja Dejtonskog sporazuma istakao da ovakvo ustavno uređenje predstavlja osnovu institucionalnog položaja Republike Srpske, njenog ustavnog kontinuiteta unutar BiH.

- Posebno je značajan član 3 Ustava BiH, kojim su utvrđene nadležnosti institucija BiH i entiteta. Njegova odredba iz člana 3 stav 3(a) propisuje da sve funkcije i ovlašćenja koja nisu izričito dodijeljena institucijama BiH ripadaju entitetima - rekao je Dmičić i dodao da upravo ova odredba predstavlja jedno od ključnih načela raspodjele nadležnosti u dejtonskom ustavnom sistemu.

On je naglasio da značaj očuvanja izvornog Dejtonskog sporazuma za BiH prevazilazi interese bilo kojeg pojedinačnog entiteta ili konstitutivnog naroda, budući da je njegova osnovna svrha očuvanje mira, stabilnosti, ustavnog poretka i institucionalnog okvira u kojem različiti narodi i građani mogu ostvarivati svoja prava i političke interese.

- Posebno je značajno da sve strane u BiH prihvate da nijedan narod, entitet ili politička struktura ne može dugoročno ostvarivati stabilnost na račun ustavnih prava i legitimnih interesa drugih. Održiva politička stabilnost zahtijeva međusobno uvažavanje, poštovanje ustavnih nadležnosti i spremnost na dijalog - istakao je Dmičić.

On je ukazao da je jedno od najosjetljivijih tema u postdejtonskoj BiH pitanje tumačenja i primjene Dejtonskog sporazuma, posebno kada je riječ o prenošenju nadležnosti sa entiteta na nivo zajedničkih institucija.

Tokom proteklih decenija, podsjetio je on, ustavni i institucionalni sistem BiH mijenjao se kroz različite političke dogovore, zakonska rješenja, ustavne promjene i odluke međunarodnih i domaćih institucija.

- Ove promjene predmet su različitih političkih i pravnih tumačenja. Dok jedni smatraju da su određene institucionalne promjene bile neophodne radi funkcionalnosti BiH i ispunjavanja međunarodnih obaveza, drugi ukazuju na potrebu očuvanja izvorne raspodjele nadležnosti i sprečavanja njenog mijenjanja bez odgovarajuće ustavne procedure i saglasnosti - naveo je Dmičić.

Upravo zbog toga, smatra on, neophodno je napraviti jasnu razliku između zakonitih ustavnih promjena i postupaka čija se pravna utemeljenost osporava.

- Član 10 Ustava BiH propisuje način njegovog mijenjanja, dok član 3 određuje raspodjelu nadležnosti i ove odredbe moraju biti polazna osnova za svaku raspravu o budućem ustavnom uređenju zemlje - precizirao je Dmičić.

Dmičić ističe da je posebno važno da se politički sporovi ne rješavaju jednostranim potezima koji mogu dovesti do institucionalnih blokada, pravne nesigurnosti i dodatnog narušavanja međusobnog povjerenja.

Umjesto toga, kaže on, potrebno je insistirati na dijalogu, poštovanju ustavnih procedura i odgovornosti svih političkih predstavnika.

Očuvanje izvornog Dejtonskog sporazuma, prema tome, ne znači zaustavljanje društvenog i ekonomskog razvoja BiH, već insistiranje na tome da se razvoj i eventualne reforme odvijaju u okviru važećeg ustavnog poretka.

- Dejtonski sporazum nije savršen dokument niti je njegovim potpisivanjem riješeno svako političko, ekonomsko i društveno pitanje u BiH. Međutim, ovaj sporazm predstavlja međunarodnopravni temelj na kojem je uspostavljen mir i definisan ustavni sistem zemlje, a njegovo očuvanje i dosljedno sprovođenje zato zahtijevaju odgovornost svih domaćih političkih aktera, bez obzira na njihovu nacionalnu ili političku pripadnost - poručio je Dmičić.

On smatra da je pitanje očuvanja stabilnosti, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta BiH jedno je od ključnih pitanja njenog poslijeratnog ustavnopravnog i političkog razvoja.

- Odgovor na ovo pitanje zahtijeva razumijevanje suštine Dejtonskog mirovnog sporazuma, njegovih ustavnih načela i odnosa između domaćih političkih institucija i međunarodnih predstavnika - rekao je on.

U osnovi, stabilnost BiH može se graditi dosljednim sprovođenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, uz poštovanje njegovih ustavnih odredaba, nadležnosti entiteta, institucija na nivou BiH i prava konstitutivnih naroda i svih građana.

Takav pristup, kaže Dmičić, podrazumijeva da se politički odnosi uređuju na osnovu međusobnog dogovora, ustavnosti i zakonitosti, a ne jednostranim odlukama i nametanjem političkih rješenja koja mogu produbiti postojeće podjele.

- Očuvanje teritorijalnog integriteta i međunarodnopravnog subjektiviteta BiH nije suprotstavljeno očuvanju ustavnog položaja Republike Srpske i Federacije BiH. Naprotiv, ova dva principa predstavljaju sastavne dijelove dejtonskog ustavnog kompromisa - navodi on.

Dmičić ističe da je jedno od ključnih pitanja u kojoj mjeri nametanje zakonskih i institucionalnih rješenja od međunarodnih predstavnika doprinosi ili otežava izgradnju stabilnog političkog sistema.

- Aneks 10 Dejtonskog sporazuma predvidio je funkciju visokog predstavnika, čiji je osnovni zadatak praćenje i koordinacija civilnog sprovođenja mirovnog sporazuma. Naknadno su, kroz praksu međunarodnog djelovanja i zaključke Savjeta za primjenu mira iz 1997. godine, razvijena ovlašćenja poznata kao "bonska ovlašćenja" - podsjetio je Dmičić koji je profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.

Dmičić ističe da suštinsko pitanje zato nije samo postojanje međunarodnog prisustva, već način na koji se ono ostvaruje, granice njegovih ovlašćenja i uticaj na razvoj domaće demokratske odgovornosti.

- Dugoročna stabilnost jedne države teško se može graditi ako njene institucije nemaju stvarnu odgovornost za donošenje odluka, ako se politički kompromisi zamjenjuju odlukama spolja i ako domaći politički akteri nemaju dovoljno podsticaja da međusobne sporove rješavaju pregovorima - ukazao je on.

Dmičić je rekao i da međunarodna zajednica može imati važnu ulogu u očuvanju mira, pružanju podrške reformama i poštovanju međunarodnih obaveza, ali je razvoj funkcionalnih domaćih institucija neophodan za dugoročnu političku stabilnost i punu demokratsku odgovornost.