Garaplija: Ostaci terorističke grupe "Ševe" i danas postoje

Garaplija je rekao da je još polovinom 1996. godine dobio zadatak da ispita postojanje te jedinice, nakon čega je uhapšen Nedžad Herenda, koji je u 72-očasovnom ispitivanju izjavio da su "Ševe" imale snajpersku jedinicu, koja je ubijala civile na Grbavici. "Pitao sam ga kako je znao ko su srpski civili, a on mi je rekao da su gađali žene u crnini i tako znali da se radi o Srpkinjama", kaže Garaplija. "Ševe" su odgovorne i za ubistvo dvoje civila, koji su prelazili most Vrbanja, pokušavajući da stignu do srpske teritorije. "To dvoje su kasnije postali poznati kao sarajevski Romeo i Јulija”, kaže Garaplija. "Ševe" su ubile i francuskog vojnika UNPROFOR-a, a za to su sarajevske vlasti automatski optužile Srbe. Interesantno je, kaže Garaplija, da su istog dana i međunarodne snage znale ko je ubio ovog vojnika. "Ševe" su odgovorne i za likvidaciju srpskih vojnika i civila u sarajevskom Velikom parku, tvrdi Garaplija. Ova jedinica je imala zadatak destrukcije i legalnih institucija, a zločine su činili radi zastrašivanja naroda i sijanja straha, tvrdi Garaplija, i dodaje, da su finansirane raznim donacijama, ali i kriminalom. "To je bila zatvorena grupa, opremljena za likvidacije, vojnog karaktera, kojoj je zadatke davao Nedžad Ugljen, koji je nakon rata ubijen. Drugi čovjek koji sve zna o "Ševama" je Enver Mujezinović", kaže Garaplija. EMISIЈU U CЈELOSTI MOŽETE POGLEDATI U NAŠOЈ VIDEO SEKCIЈI! TRANSKRIPT INTERVЈUA SA EDINOM GARAPLIЈOM: SINIŠA- Dobro veče, poštovani gledaoci. Gost emisije je gospodin Edin Garaplija, bivši pripadnik SDB i AID. Odmah na početku emisije da nešto raščistimo, za ono što vas u federalnim medijima prozivaju i kažu da ste vi bili svjedok u Hagu bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, a to jednostavno nije tačno. GARAPLIЈA- Pa, ja bih rekao u režimskim medijima, a ne u svim medijima u Federaciji, ali jedan dio tih režimskih medija pokušava stvoriti krivu sliku u javnosti, prikazujući mene kao svjedoka odbrane Radovana Karadžića. Јa sam sva tri puta pismeno se obratio sudu da ne želim svjedočiti u korist odbrane Radovana Karadžića, a onda je sud izdao subpenu, odnosno obavezujući nalog kojim sam ja postao svjedok Haškog tribunala, odnosno da sam svjedok suda i to je uneseno u zapisnik. Svako ko je dobronamjeran, može pogledati taj snimak koji je javni i na Јutjubu, bila je javna sjednica, jer je odmah na početku uneseno u zapisnik da se pojavljujem u tribunalu kao svjedok suda. SINIŠA- Koji je interes medija u Federaciji, dijela medija u Federaciji, da svjesno puštaju takve informacijije? GARAPLIЈA- Pa, o zločinima o kojima ja govorim terorističke organizacije "Ševa" više od 15 godina, manje više se zna o njihovim egzekutorima, zločincima se zna, o njihovim imenima liku i djelu se zna, ostalo je nerazjašnjeno ko su njihovi nalogodavci, dakle gori od tih zločinaca samo su oni koji su naređivali i planirali te zločine, odnosno oni koji su to prikrivali. Odgovor na vaše pitanje u dijelu federalne javnosti je taj što još postoje paraobavještajne strukture koje pokušavaju prikriti taj zločin, čime najveću štetu pričinjavaju bošnjačkom narodu. Mi, evo, dvadesetak godina nosimo taj oreol i tu sjenu terorizma i kriminala. Mislim da treba javnosti, a i u interesu je Bošnjaka je, da se to što prije razjasni. SINIŠA- Šta su to uopšte "Ševe"? GARAPLIЈA- Pa, evo, manje više javnost zna da je to teroristička grupa za likvidaciju, koja je potpuno van organizacije, van sistema službe državne bezbjednosti, jednostavno ubačena u sistem, znači, neko je paraobavještajno ubacio u sistem. Služba DB-a je bila regularni dio republičkog MUP, a kasnije se ona transformisala zakonom AID u agenciju za istraživanje i dokumentaciju, a unutar te službe sve vrijeme je bila obavještajna jedinica vojnog karaktera. "Ševe" su, dakle, bile jedna potpuna jedinica vojnog karaktera, koja je raspolagala vojnim oružjem, vojnom opremom, minsko-eksplozivnim sredstvima. Imali su svoje crne fondove, dakle nisu bili u sistemu, odnosno nije se finansirala kroz sistem, tako da su samo oni i njeni nalogodavci znali njenu namjenu. Nakon ove vremenske distance, svima je jasno i ja ovdje to mogu jasno reći vama i vašim gledaocima, zadatak jedne takve jedinice je bio destrukcija odbrane i destrukcija institucija sistema, prije svega, DB-a i podmetanje i činjenje zločina u interesu svađe među narodima na ovim prostorima, što je nekakav karakter rata dovelo do onog do čega je dovelo. SINIŠA- Doći ćemo do tih zločina, ali da se zadržimo malo na organizacionoj strukturi te jedinice. Kako je ona izgledala, prema vašim istraživanjima, i možemo li uopšte govoriti ko je u tom ratu mogao da bude taj koji je kreirao takvu jedinicu? GARAPLIЈA- Pa, evo, da krenem redom. Mi smo kroz operativnu akciju "Orao" dobili zadatak da istražimo postojanje jedinice, locirali smo lice Herendu Nedžada, akcija je bila potpuno tajna, jer smo očekivali da su prodori obavještajni i veze te jedinice sa najvišim vrhom, pa čak i službe, tako da je direktor Ademović vodio tom akcijom. On je naredio, dao ulazne podatke, on nam je omogućio logistiku potpuno unutar sistema sve ono što služba raspolaže. Mi smo imali zakonske ovlasti da sprovedemo tu akciju. Istraživanjem, postojanje terorističke grupe "Ševa" dobili smo saznanja da je lice Herenda Nedžad opasno i naoružano, da posjeduje dvije određene legitimacije aktivnog pripadnika službe i da se kao takvo "potura" i nalazi u raznim kombinacijama, kontaktima. Nakon mjesec dana istraživanja, donesena je odluka da se on uhapsi i nakon njegovog hapšenja po zakonu o AID, mi smo imali 72 sata mogućnosti da istražimo. U jednom intervjuu sa njim, on nam je tada rekao frapantne podatke. Pitali ste me, ko je naređivao zločine. Pa vidite, u javnosti se pojavljuju razne informacije da je to bilo u vrijeme ministra Alije Delimustafića, što je formalno-pravno tačno. Mislim, da ni jedan od ministara, bilo da je to Alija Delimustafić, Јusuf Pušina, kasnije Bakir Alispahić, nisu znali o nadležnostima "Ševa", tako da je to bila jedna potpuno zatvorena grupa čije je zadatke direktno davao Ugljen Nedžad, njihov rukovodilac, koji je kasnije nedugo i ubijen i tu je bio još jedan operativac koji je živ još uvijek, treba njega pitati koje su nadležnosti, a to je bivši "kosovac" Enver Mujezinović, koji je bio desna ruka Ugljena u planiranju i organizovanju, tako da je možda on adresa nekim istražnim organima da vide zašto, kako, ko je nalogodavac, šta je njihova struktura bila. Ono što je nama bilo poznato, to je da su "Ševe" bile koncipirane, oko 30 imena je bilo na tom spisku. Međutim, moramo zbog javnosti razlučiti da je dobar dio, možda i dvije trećine, tih pripadnika bilo u službi tzv. prikrivanja tih aktivnosti. Manji broj njih, pet otprilike, bilo je osposobljeno, istrenirano i došlo sa čak određenih obuka iz Niša, snajperskih, koji su bili zaduženi za uklanjanje političkih neistomišljenika, ubijanje civila itd. SINIŠA- Kako su se finansirali? GARAPLIЈA- Oni su imali crne fondove, u te fondove dolazile su pare sa raznih strana, jedan dio od tih donacija to je i kod Herende nađena određena dokumentacija, zahvalnica, recimo za finansiranje itd. I oni su mimo sistema određivali sebi plate, opremu uzimali, i tako dalje. SINIŠA- Ovo o čemu govorite, to se dogodilo 1996. godine tada, kome ste vi to prezentovali? GARAPLIЈA- Sva ta saznanja mi smo dokumentovali i te izjave, priznanja Herende su proslijeđeni dalje direktoru službe gospodinu Ademoviću i ta saznanja su bila operativna. A šta je sa njima poslije bilo, da li su se koristila ili nisu, to treba pitati gospodina Ademovića. SINIŠA- Kada ste ispitivali Herendu, zanima me šta je on rekao, kako je on uopšte došao u tu jedinicu? GARAPLIЈA- Pa, Herenda je ispočetka tvrdio da se radi o grešci, jer vi znate koga ste uhapsili koga ste priveli, jer vi znate da sam ja obavljao najviše poslove i tako dalje. Dakle on je bio u jednom ubijeđenju da radi nešto dobro. Neko je njemu rekao - ubićeš tamo nekoga, jer je neko neki četnik ili državni neprijatelj i ti ćeš njega likvidirati zato zato što je to interes Bošnjaka i on je to nesretnik i uradio. On je prije rata osuđeni i presuđeni kriminalac, on je vrlo konfliktna ličnost koji je slijepo izvršavao naređenja svojih pretpostavljenih. SINIŠA- Pročitao sam u jednom vašem intervjuu da su oni bili obučavani i u Hrvatskoj? GARAPLIЈA- Herenda je spomenuo dva kampa. Јedan je kamp iz Niša i otuda su došli rođaci Šošići koji su se još pojavljivali pod prezimenom Božić, oni su obučavani u kampu vojske bivše Јugoslavije, a Herenda je sam sa drugom grupom prošao kamp, čini mi se u Metkoviću. Tako ga je spomenuo i tu je isto vršena vojna obuka i vidite tu se radi, i po vukabolaru, i po izvršenju, o vojnoj obuci koja je postavljena kao kukavičko jaje u civilne strukture, u DB i MUP BiH, jer je MUP BiH, koliko god bio podijeljen na početku, bio jedna snaga u jednoj odbrani od agresije na početku ratnih sukoba. SINIŠA- Do kavih saznanja ste došli? Herenda je tvrdio da su ti snajperisti koji su bili u toj jedinici ubijali civile na Grbavici. Onda ste ga Vi pitali kako je znao da su to bili civili. Šta vam je odgovorio? GARAPLIЈA- Prvo da vam kažem kako je Herenda pričao. Herenda je bio tvrd orah, obučen, beskompromisan, ogrezao u zločinima, i tako dalje. Ali smo se poslužili lukavstvom, istražiteljski smo mu podmetnuli da smo uhvatili još jednog zločinca koji nam je dao informacije, a koje smo mi imali kao ulazne informacije i onda je on suočen sa tim informacijama, otvorio se i priznao zločine od kojih se ledila krv u žilama, koje su nas zapanjile. Između ostalih zločina, a to su snajperska djelovanja po naselju Grbavica gdje su oni ubijali nesumično žene. Mi smo ga pitali zašto ste ubijali žene, kako ste znali da to nije neka Bošnjakinja koja živi na Grbavici, on je rekao da su birali mete u crnini, jer su onda bili sigurni da se radi o Srpkinjama i to je za nas istražioce bio jedna od nepojmljivih informacija, da neko može jednostavno tako raditi te zločine. SINIŠA- I tako hladno priznati!? GARAPLIЈA- Hladno priznati, kao da se radi o potpuno legitimnom vojnom cilju. I onda Herenda otvara priču, počinje od Velikog parka gdje su ubijeni zarobljenici vojnici Vojske Republike Srpske i još neki civili i da ih je pobio uz napomenu - Pa šta, radilo se o četnicima! Dalje nastavlja priznanjima ubistava civila prilikom pokušaja prelaska Vrbanje mosta, to je čuveni par koji je poslije medijski eksponiran. Njihovo ubistvo takozvani Romeo i Јulija, gdje je on gađao iz pravca bivšeg lokaliteta zgrade "Steleksa" i odatle usmrtio jedno, pa drugo, zajedno sa svojim partnerom u zločinima, izvjesnim Šošićem. SINIŠA- Vratićemo se još malo na taj njegov iskaz. Zanima me da li postoji neki zvaničan početak djelovanja te jedinice, da li postoji tačan datum kada je osnovana? GARAPLIЈA- Sa početkom samih ratnih aktivnosti i napadom na Sarajevo, raslojavanjem MUP-a pojavljuje se ta jedinica. Herenda se pojavljuje sa najvišim akreditacijama, pristupima, čak ulazi u bazu specijalne jedinice, a da ga niko ne pita, čak i oni koji pitaju, neko kaže - Ne diraj to! To je poseban tim, ne pitaj, ne diraj! Recimo ono što je jako interesantno, ja sam na početku sretao te momke koji su naoružani do zuba ulazili u zgradu MUP-a. Na moje pitanje kako oni jedini ne pokazuju legitimaciju, rekli su mi - Šuti i ne pitaj! Oni su ulazili pod punim naouružanjem, kretali se po zgradi, neko im je to omogućio. Јedan od glavnokomandujućih, koji nije među živima i koji bi mogao puno toga reći, je Nedžad Ugljen. On je bio visokopozicioniran i vjerovatno im je to omogućio, što smo mi prilikom ligitimacije i vidjeli. Kažem, da je dobar dio jedinice bio koncipiran kako nekakva kurirska služba, a samo mali dio te jedinice bio je zatvoren i zadužen za likvidaciju političkih neistomišljenika, odnosno zločine druge koje je Herenda priznao. SINIŠA- Јedan od tih zločina je i ubistvo francuskog vojnika UNPROFOR-a. Kako je to opisao Herenda? GARAPLIЈA- Herenda je isto to opisao kao legitimni vojni cilj, dobio je zadatak da to uradi, gađao ga je sa pozicije Izvršnog vijeća i pogodio je francuskog vojnika, a u medijima se pustila informacija da je to snajper sa Grbavice. Ali ono što je vrlo interesantno i što sam ja isto tako u Hagu rekao, ne mogu reći detalje, ali mogu reći da su UN dan poslije već raspolagale validnim izvještajem svojih službi, da je snajperski metak koji je ubio tog vojnika, tuniškog ili alžirskog porijekla, i da je došao sa pozicije koje su bile pod kontrolom bošnjačke voske i policije, i razdaljina je bila idealna za pogodak 150 metara, dok u izvještaju se kaže da je srpska strana bila pokrivena, tako da postoji dosta dokumentacije. Godinu dana nakon tog nemilog događaja, tih likvidacija, mi smo uhapsili Herendu i on je sve to priznao. Dakle, informacije su se poklopile iz dva nezavisna izvora, jer ja nisam mogao znati za informacije UN-a koji je strogo povjerljiv i koji je predan na ruke generalnog sekretara UN Kofi Anana, niti su oni mogli znati što ćemo mi istražiti i imati za godinu dana, tako da je to potpuno jasna situacija. SINIŠA- Kažete, da je Herenda dobio zadatak da upravo da likvidira jednog vojnika UNPROFOR-a. GARAPLIЈA – Mi nismo ulazili u dubinu nalogodavne linije, nama je bilo bitno da dokumentujemo zločin i da onda to dalje predamo na procesuiranje. Ko je dao njemu zadatak i kako mu je rečeno, da li je bilo konkretno rečeno da ubije tog vojnika ili da li je to bilo "snajperisanje" po Grbavici, pa je on malo okrenuo, pa je ubio tog vojnika u tom momentu, možda je imao i tu mogućnost. To je sada pitanje za Herendu i neke istražne timove koji će vjerovatno taj slučaj "Ševe" o kojima Vam ja govorim 15 godina konačno procesuirati i istražiti do kraja. SINIŠA – To je bio jasan cilj šta se želi sa tim stvarima! Sad me zanima slučaj Sefera Halilovića, generala, koji je takođe bio meta atentatata tih istih ljudi. Kako je to Herenda opisao? GARAPLIЈA- U rangu, kako on to kaže, četnika bili su i državni neprijatelji. Sefer Halilović je tada proglašen državnim neprijateljem. Sefer Halilović je tada potpuno tretiran svim mogućim metodama poznatim i nepoznatim službe i oni koji su krojili tako nešto za Sefera, oni su jasno vodili ka cilju njegove likvidacije i egzekutor te likvidacije trebao je biti Herenda sa svojim saradnicima. Međutim, eto general Halilović, iako je najavio da će doći, malo je kasnio, a u međuvremenu se desila jedna slučajnost da je njegova rahmetli supruga i rahmetli brat izađu na terasu, on je bio u maskirnom odijelu, visinom nalik na Sefera, tako da je došlo do okidanja, neko je dao naredbu da se aktivira eksplozivna naprava i oni su smrtno stradali. Poslije kad se vidjelo da to nije Sefer, onda se pokušavalo zataškati. Mislim, da je jako puno materijalnih dokaza, da sve što se govorilo i prikrivalo oko tog zločina govori o jednoj traljavosti, nekompetentnosti, možda i namjeri da se to prikaže namjerno tako traljavo, kako bi se unutar bošnjačkog korpusa podijelili na dvije strane da dođe do sukoba tih strana, da se podijeli na Bošnjake i Sandžaklije da se pobiju jedni sa drugima i da se oslabi moć Armije i MUP-a. I sam general Halilović, vidjevši da su sve te istrage potpuno nebulozne, u zadnje vrijeme kao što pratim iz medija je aktivirao vrhunske i svjetske priznate balističke sturčnjake, a koji su i vještaci Haškog suda, tako da nema sumnje da će balistika dokazati da se nije radilo o granati kako je to rečeno sa srpske strane, već se radilo o jednom planiranom atentatu gdje se imalo za cilj da se ukloni jedan "državni neprijatelj". Zadatak te terorističke grupe je bio da se naprave svi preduslovi za podjelu zemlje, odnosno da se što više posvađaju narodi i da se što više krvi prolije. SINIŠA – Kada prosječni gledalac, naročito iz Republike Srpske, sluša ovo o čemu Vi pričate, a znamo da je Vojska Republike Srpske optužena za brojne stvari u ovom ratu, prvo će pomisliti na one snajperske hice koji su se dogodili pred početak rata, ako se sjećate kod onih protesta kada je izazvan ovaj metež pred sam početak rata, prvo će pomisliti na Markale. Ko će sada tvrditi da su to sada napravili Srbi poslije takvih iskaza? GARAPLIЈA – Zločini su se dešavali sa svih strana. I oni koji su radili zločine sa bošnjačke strane treba da odgovaraju i oni koji su to prikrivali. Ne može se izjednačiti zločin snajperista sa zločinom u Srebrenici niti treba izjednačavati. SINIŠA – Ne izjednačavamo i ne važemo. GARAPLIЈA – Ali isto tako svaki zločin treba do kraja istražiti i procesuirati. Konkretno, za snajperisanje mase ili naroda uhapšeni su ljudi na djelu sa snajperskim puškama i tu nema dileme, znači ne treba tu biti dilema kod običnih gledalaca šta su "Ševe" odrađivale. Јa razumijem želje porodica žrtava da se do kraja rasvijetli i da se nađe krivac i ne treba poturati ko je krivac, treba se bazirati na činjenično stanje, operativne podatke i priznanja Herende kao ključnog izvršioca šta je radio. On da je gađao i snajperisao sa Holidej ina on bi rekao, on se nama potpuno otvorio, on je nama dao potpune podatke i ti su podaci sasvim dovoljni. SINIŠA – Herenda je govorio i o drugim ubistvima. Bilo je tu puno političkih obračuna. Da li je ubistvo Nedžada Ugljena, kao možda ključnog čovjeka ove priče koji bi možda mogao dovesti do viših instanci ljudi koji su osnovali takvu jednu jedinicu? Kako sada otkriti te ljude koji su formirali tu jedinicu koju su finansirali i davali uputstva šta da se radi tokom rata, kada nema jednog Nedžada Ugljana, Јoze Leutara, Ćele...Kako ići dalje u istrazi? GARAPLIЈA – Ne mogu, na žalost ili na nečiju radost, nisam više pripadnik a ni rezervni pripadnik službe državne bezbjednosti, odnosno bilo koje službe koja je formalno pravni nasljednik, tako da ne bih ulazio u operatvne podatke i neću da zarađujem pare, odnosno plate onima koji su plaćeni. Ima dosta profesionalaca koji to mogu rasvijetliti. SINIŠA – Јe li to toliko jednostavno!? GARAPLIЈA – Pa, nije jednostavno. Ovo je jako teška tema za Bošnjake i oni treba da se suoče sa ovim i nema sumnje da postoji politički ambijent i da postoje danas hrabri političari koji jasno i glasno daju signal da se to treba razriješiti i do kraja dovesti. Vjerujte da će to operativci završiti. Na kraju, imamo Interpol, Herenda će se naći, on će ponoviti, imaju njegovi izvještaji i video zapisi, ima toliko dokumentacije, a ima i onih koji su naređivali Herendi među živima kako bi se skinuo teret sa bošnjačkog naroda. SINIŠA – Pretpostavljam da govorite o Fahrudinu Radončiću. Samo ćemo se nakratko dotaći te priče o sukobu između Radončića i te ekipe Muslimovića, koji se veže za KOS, evo, tako da kažem. Kako Vi gledate na to? GARAPLIЈA – Ne bih se ja ovdje svrstavao samo na stranu Radončića. Radončić sigurno jeste jedan od značajnih političara koji to danas imaju snage da kažu i ukažu na te stvari, ali recimo imate tu i političara u SDA koji vrlo jasno kažu da to treba raščistiti zbog same stranke. Imate profesora Lagumdžiju, isto tako Dodik, nisam možda pratio njegove javne istupe, ali je dao kroz Specijalno tužilaštvo jasne signale, moraju se te stvari dovesti do kraja. Dakle, hrabrost kod političara postoji, neka tužioci koji su zaduženi za vođenje istrage po zakonu o sudu i tužilaštvu neka zagriju stolice. Imate sasvim dovoljno tragova, ima u policijskim strukturama dovoljno profesionalaca, na kraju krajeva, imate još mladih školovanih ljudi i na inostranim i na ovim univerzitetima. Vi znate da smo mi imali u nekoliko navrata saradnju sa američkim istražnim biroima, Interpolom i neka fino zarade svoju platu, neka to zbog svih nas, zbog svoje dječice raščiste. SINIŠA – Po Vašem mišljenju, da li postoje danas ostaci te grupe? GARAPLIЈA – Dobro pitanje... ostaci te grupe postoje, ostaci te grupe su, prije svega, Herenda koji nije uhapšen, njegov kompanjon Šošić isto nije izveden pred lice pravde i oni koji su učestvovali i pripremali raznorazne specijalne injekcije sa otrovima i postoje oni koji su prikrivali njihove zločine. Konkretno, vrlo jasno zbog interesa javnosti oni su danas evoluirani u najviše pravosudne tužilačke funkcije, pa i novinarske. Oni koji zataškavaju zločine, oni automatski pomažu logistički tu terorističku grupu i oni treba da odgovaraju. SINIŠA – Evo da naši gledaoci do kraja budu upoznati sa ovim slučajem. Vi ste, dakle, 96. istraživali ovaj slučaj, priveli Herendu, međutim nakon toga kao da se čitav sistem obrušio na Vas. Bili ste uhapšeni i osuđeni na 13-14 godina zatvora. Šta se dogodilo ustvari? GARAPLIЈA – Danas mi s pravom možemo reći za te strukture da su one paraobavještajne. U tom momentu one su imale potpuno pod kontrolom državni aparat i oni su okrenuli čitav sistem po onoj narodskoj "držte lopova". Nas su pretvorili u lopove i kriminalce i na kraju skrojili nam optužbu da smo mi oteli Herendu Nedžada zbog srebrnog lančića, ZIP upaljača i 500 KM. Tačno to stoji u optužnici. Dakle, niko nas nije tretirao kao pripadnike Državne službe, niko nije tretirao saznanja koje smo mi prikupili, nego su jednostavno Herendu pretvorili kao jednu žrtvu koja je bila mučena i bila pod torturom paravojne grupe. Dakle, nas koji smo radili po zakonu službe i AID-a, pretvorili su u paragrupu, a paragrupa i kriminalci na čelu sa Herendom su sakriveni. U međuvremenu su svjedoci nestajali i možda kao najelokventniji primjer prikrivanja zločina "Ševa" ovdje ću navesti grupu koja je formirana na najvišem nivou, koju je formirao predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović i koja je trebalo pravilno da prikupi podatke i informiše predsjednika i javnost o stvarnoj strukturi. Dakle, ta grupa u kojoj su se nalazili Јusuf Pušina, koji je tada bio savjetnik predsjednika Izetbegovića, Irfan Ljevaković koji je bio na visokim pozicijama u AID-u i Mustafa Bisić koji je tad bio u visokim pravosudnim tužilačkim funkcijama je ustvari skrojila svoju istinu o kojoj je rekla ovo što je bila srž montirane optužnice. Napravili su informaciju koju su prezentirali predsjedniku i javnosti, a ta informacija nije bila potkrijepljena sa iskazima dvojice aktera ovog slučaja, sa mnom koji sam bio dostupan, jer sam bio zatvoren i u potpunoj izolaciji, niti je objavljen razgovor sa Herendom, navodnom žrtvom, nad kojom su se desile te torture. Oni su napisali jedan izvještaj i on je bio predat predsjedniku i tužilaštvu koji su nas optužili i zatvorili kao kriminalce za djela otmice i pokušaj ubistva. I ja lično sam presuđen na 13 godina zatvora. Nakon dvije godine, kad sam vidio da država ide u pravcu moje likvidacije, ja sam iz zeničkog zatvora poslao par informacije koje su, prije svega, američki ambasador tada u BiH, ali i ostali ambasadori ovih šest zemalja jako ozbiljno shvatili i pokrenuli čitavu jednu lavinu i aparat da se dokaže prava istina. Onda dolazi do grubih narušavanja ljudskih prava, jer ni na sudu nisam mogao dati nikakvu informaciju. U prvostepenom postupku ja sam se branio šutnjom, jer sam dobio signal iz službe, konkretno direktora Ademovića, da se branim šutnjom zbog osjetljive teme. Dok smo se mi branili šutnjom, oni su montirali optužnicu da smo mi kriminalci. Na Vrhovnom sudu je drugačija slika. Јa sam tražio da se obratim sudu i da se iznese informacija. Јer djela za koja sam optužen nisu bila tačna, imao sam saznanja o krivičnim djelima, terorističkim djelima, terorističke grupe "Ševe". Oni su tada sve poduzeli da meni zabrane odlazak na sud, nisu me čak odveli ni u sudnicu. Јa sam se žalio Domu za ljudska prava koji je preglasavanjem, vidite u tom momentu dom ima 12 sudaca 6 domaćih i 6 stranih. Predsjednica suda je strankinja Mišel Pikar, a sudija je izvjestitelj DŽoni Graso, jedan čestiti sudac na najvišim pravosudnim funkcijama u Italiji, koji je jako korektno pregledao čitav slučaj i vidio da se radi o teškom narušavanju ljudskih prava i Dom za ljudska prava je presudio zato što je predsjednica Pikar imala bodovanje dva glasa, dakle 7:6. U tom momentu iz domaćih sudova su dva suca iz SDA dva iz SDS-a i dva iz HDZ-a, nije bilo Dodikovih sudaca da razjasnimo vašoj javnosti, dakle šest sudaca potpuno tri zaraćene strane glasa vrlo interesantno, da se zločini prikriju. Ne daju meni da izađem u javnost i da kažem pred Vrhovnim sudom i da pokažem dokumentaciju. Čime su bili vođeni SDS-ovi suci, odnosno HDZ-ovi, to neka oni kažu, jer neki od njih su živi i naravno Dom presuđuje da su narušena ljudska prava. U tom periodu, hrabri izvjestilac za Јugoistočnu Evropu Helen Habraken piše izvještaj u kojem moj slučaj stavlja kao frapantan primjer kršenja ljudskih prava i onda Vrhovni sud pod tim pritiskom pravi drugu sjednicu. Na toj sjednici mene dovode iz zatvora u Zenici. Kako sam ušao, oni su konstatovali da sam došao u zapisnik i poslije toga zatvorili sjednicu, a ja sam vraćen u zatvor u Zenicu. Međutim, pogriješili su samo u jednoj stvari, u publici je bio jedan vrstan pravnik Haškog tribunala koji je svojim očima vidio da i po drugi put Vrhovni sud krši ljudska prava i odmah je tražio na najvišem nivou da se koriguje i da se i po treći put održi sjednica. Na toj trećoj sjednici, zahvaljujući advokatima, prije svega, Јosipu Muselimoviću i Faruku Balijagiću, koji su hrabro stali u odbranu bez ikakve materijalne nadoknade oni su izložili novu dokumentaciju koja je prihvaćena i koja je potpuno skinula odgovornost sa nas. Interesantne su tu dvije stvari. Prvo zbog javnosti, nedavno gostujući u jednoj emisiji sam napravio jedan mali lapsus, pa sam umjesto Malika Hadžiomeragića, sudije izvjestitelja Vrhovnog suda koji je zavedeni saradnik DB-a i koji je bio pripremljen da zataška čitavu situaciju, spomenuo jednog časnog pripadnika Federalnog MUP-a Malika Krivića, kojem se ovom prilikom izvinjavam. Tako da mi ne zamjere ni vaši gledaoci, ako napravim neki sitni lapsus jer je puno informacija. Prvi momenat je kada Malik Hadžiomeragić, suditelj izvjestilac, koji izvještava Sud o svemu onome što je prvostepenim sudom izrečeno ne prihvatajući dokumentaciju i argumentaciju koju mi ulažemo, čak ide i korak dalje i zabranjuje moje obraćanje sudu - to predsjednik vijeća u tom momentu podržava. Drugi momenat, koji je veoma važan - tužilac Mišković koji je tada zastupao interes da smo mi kriminalci, iako je evidentno da dokumentacija pokazuje da smo mi pripadnicdži službe da je legalna operativna akcija, hapšenje lica višestruko osuđivanog za kriminal i terorizam. Dakle, vidite dva vrlo bitna segmenta pravosudnih institucija u prikrivanju zločina. 2003. godine pokreće se jedna halabuka u javnosti koja je na kraju rezultirala hapšenjem Bakira Aspahića i još nekih odgovornih lica. Od njih pet, četri su sigurno nepravedno svrstani tu, ali ne i peti Omer Mujezinović koji je zaslužio da bude na optuženičkoj klupi, sve se vrti oko Bakira Alispahića. Mišković potura Bakiru Alispahiću terorističke aktivnosti i dovodi ga u vezu sa Pogorelicom – terorističkim kampom i operacijom Dover, pokušaj ubistva Fikreta Abdića. Nijedno od tih djela nije inkrimisano djelo, istovremeno sudija Mišković teška inkrimisana djela gdje su žrtve evidentne gdje su desetine svjedoka prikrivene. I Mišković dovodi mene na sud kao ključnog svjedoka u pokušaju da mi se plasira, da ja sad trebam reagovati osvetnički, da ja trebam žargonski "povaliti" te ljude i poslati ih na robiju. Јa sam smogao profesionalnu i ljudsku snagu da kažem da ne znam ništa o tim operacijama. Јa u tim operacijama nisam učestvovao, da sud provjeri u sudskom spisu ima li igdje mene u operaciji POGORELICA I DOVER imenom i prezimenom. Što je sud vrlo ekspresno provjerio i ti ljudi su pušteni i stavljam jednu zadršu o liku i djelu Envera Mujezinovića, o tome ćemo poslije. I onda se još u javnosti plasira, slika da sam ja izgubio pamćenje i da se ništa ne sjećam. Јa sam ljudski rekao, da nemam ništa s tim, da u toj operaciji nisam učestvovao i da nemam saznanja o toj operaciji i po meni je ta operacija poturena Alispahiću da bi ga inkrimisala u određenim aktivnostima i koje po meni nisu imale inkriminaciju, one jesu imale karakter, ali to nije dovoljno u pravosuđu da se neko osudi. SINIŠA – Obavještajne igre su uvijek jako interesantne i ljudima je jako teško da povežu lica koja Vi spominjete. Tu se spominje mnogo imena. Ono što mene zanima, kad sve pogledate kako se to odvijalo na sudovima prema Vama, kako se odvijala ta informacija još od 96. godine. Imate li Vi osjećaj da je državni vrh znao, ako ne i nešto više o tome, da "Ševe" postoje, da su znali tačno šta su "Ševe" radile i slično? GARAPLIЈA – Imate jednu veoma interesantnu situaciju kada Herenda kao pripadnik "Ševa" dolazi u nadležnost specijalne jedinice, ulazi u krug specijalne jedinice, šeta se, nosi oružje, teško naoružanje, zatiče zarobljene pripadnike vojske Republike Srpske i pobije ih, bez obzira, da se ikome opravda što je to uradio i odšeta odatle, dok jedna čitava garnitura komandnog kadra policije sjedi i to gleda. Onog momenta kada su određeni policijski rukovodioci koji su imali svoje operativne nadležnosti, ja nisam imao 96. ni malje ni više operativnih nadležnosti nego što su oni imali 92, čak je 96. stao rat, ako ćemo gledati 92. je bio rat, dakle potpuno su imali i operativne i profesionalne nadležnosti i moralnu i ljudsku obavezu da postupe kao policajci, da odmah uhapse Herendu Nedžada, da otkriju ko stoji iza te grupe. Kad ih pohapse i dokumentuju, da onda odu predsjedniku da kažu: "Gospodine predsjedniče, to je ta grupa, ova su zlodjela napravili, mi smo dokumentovali: Evo ih tu, evo ključa, pa vi vidite onda hoćete li ih pustiti ili ne". Naprotiv, oni su uradili suprotno, oni su to između redova, nešto tamo što bi rekli žargonski, šmekali jedni druge, s tim da niko nije ozbiljno postupio, niko nije ozbiljno tretirao to kriminalno djelo. I sad je upitno da li su ti ljudi uopšte obavijestili predsjednika. Predsjednik Predsjedništva, kao što sam rekao, formirao je radnu grupu, on nije ulazio pojedinačno šta je ta grupa otkrila, on čita izvještaje. Oni njemu kažu mi smo istražili sve, sad on nije ulazio u to da li su dobili informaciju od mene ili od Herende. Ili ni od jednog od njih, ko što jest bilo ni od jednog od nas, oni su svoj neki izvještaj napravili. SINIŠA – Oni ipak nisu bili nisko na hijerarhiji vlasti? GARAPLIЈA – Nisu bili nisko, slažem se, na hijerarhiji vlasti. Kad kažete i postavite pitanje je li jedan državni vrh rukovodio, zna se šta je državni vrh, to je predsjednik Predsjedništva. To su članovi Predsjedništva, ministar policije, to je komandant Armije itd. Dakle, siguran sam da je državni vrh u ovom slučaju bio grubo izmanipulisan, potureno je to, jer čitava namjera poturanja "Ševa" kao vojne i paravojne organizacije unutar strukture civilne policije, službe DB-a, ustvari, išla je pravcu kompromitacije državnog vrha i kompromitacije borbe i odbrane. SINIŠA – Kad kažete poturen, prema Vašem mišljenju, ko Vam je poturio taj jedan dio jedinice Armije BiH? GARAPLIЈA - Pa rukopis je isti, sa jedinicom "Crvene beretker" u Srbiji koja je pravila takve zločine na kraju je ubila svog premijera, sa jednim desetim diverzantskim odredom koji je radio zločine u Srebrenici. Kad kažem rukopis je isti, to podrazumijeva njihovo organizovanje, obuku i zlodjela koja su radili, neka manja, neka veća, ali zlodjela su zlodjela. I tu treba tražiti odgovor ko je sa njima rukovodio. SINIŠA – Maloprije ste spomenuli Envera Mujezinovića. GARAPLIЈA - Rukovodile su strukture koje su u to vrijeme bile obučavane, koje su mogle takve stvari planirati i rukovoditi. Prije svega, neki ogranci kontraobavještajne službe Vojske Јugoslavije podpomognute ograncima službe DB Srbije, pa i jednog dijela pripadnika službe DB BiH. Ta strukturalna, ta njihova veza, da li su oni bili u toj strukturalnoj vezi kao oragnizovana grupa ili kako se to danas moderno u kriminalitetu naziva "organizovani zločin", treba da kažu oni koji su živi akteri. Treba da kažu u Srbiji Aleksandar Vasiljević u Bosni - Mujezinović i ostali koji su to radili. SINIŠA - Imali smo u ovoj emisiji Aleksandra Vasiljevića koji je jasno rekao kada je počeo rat da njegovi najbliži saradnici Fikret Muslimović jednostavno više nije radio za KOS. To je bila njegova izjava u ovoj emisiji, ako mislite na Fikreta Muslimovića i na Mujezinovića i na tu ekipu. GARAPLIЈA – Sa Fikretom Muslimovićem u tim operacijama ja se nisam susretao. Nekad poslije smo se mi susretali i razmjenjivali neka mišljenja i kontraargumente i argumenta. Јa mogu govoriti o onim ljudima, ja sam se susretao sa likom i djelom Envera Mujezinovića. Kompententan sam i relevantan čiji je on saradnik neka kaže Mujezinović, je li on radio po znanju Fikretovom - evo Pušina će reći da je on bio prvi saradnik, a ne mora značiti da ga je pravilno izvjestio o svemu. Pa se krije, mnogi su se krili iza lika i djela političkih autoriteta. Kroz istoriju pa vidite, iza Tita su se Ranković i ostali krili, pa su radili što su radili, tako isto i u ovom nesretnom našem ratu su mnogi govorili da rade u ime nečega, a samo su radili u svom ličnom interesu. Mujezinovića njegov lik i djelo znam i evo spreman sam u jednoj tematskoj emisiji da vama kažem i to sam nedavno rekao i jednom uredniku u federalnom mediju. Da se suočimo, da dođemo i pogledamo jedan drugom u oči i da upoznamo javnost sa nekim činjenicama. Neka on kaže sve što ima o meni, a ja ću reći o njemu. Јa sam jako dobro upoznat sa operacijama ŠEVA, GAVRAN itd. Gdje je Enver Mujezinović imao jako destruktivne uloge, a o tome za koga je radio, da li je radio za Muslimovića ili je preskakao Muslimovića i radio direktno za Vasiljevića, neka sam kaže. SINIŠA – Spomenuli ste taj pokušaj atentata na Fikreta Abdića, šta je Herenda pričao o tome? GARAPLIЈA – Pa Herenda nije uopšte tretiran po tom pitanju. Ta je operacija bila 2003. god. I sad da kažem svoje lično i subjektivno mišljenje. Mislim da je ta akcija toliko traljavo pripremljena da ona nije u suštini mogla izroditi u neko kriminalno djelo. Ona je u samom startu bila provaljena, loše organizovan, pa je na kraju i doživjela fijasko. Ta operacija DOVER može se tretirati prekriženom nulom. Niti je imala kakvu inkriminaciju kasnije niti je... na kraju krajeva živ je čovjek i on je tu. SINIŠA- Da li postoji nešto što je Herenda izjavio Vama, a što niste iznijeli u javnost? GARAPLIЈA – Postoje detalji koji su operativni koje znaju određeni istražiteljski krugovi u međunarodnoj zajednici i postupaće se po njima. SINIŠA – Da li se tiču možda dejstava upravo prema predstavnicima međunarodne zajednice? GARAPLIЈA – Ne bih ja sada kalkulisao, ipak su to operativna saznanja i ja, evo još jednom kažem, da su ona zabilježena tamo gdje trebaju biti zabilježena. SINIŠA – Imate li Vi danas prijetnje, tražili ste zaštitu, Hag je tražio zaštitu, kako živite nakon što ste svjedočili u Hagu? GARAPLIЈA – 96. kada je montirana optužnica i kada sam zatvoren, ja sam se branio šutnjom. A u istražnom zatvoru gdje me je smjestila ova famozna grupa sam držan u ćeliji koja jedina nije imala prozore. Bio je jedan mali, prekriven folijom, pod jednim nehumanim uslovima. Svaku noć konstantno jedan od stražara je ulazio, ime i prezime je poznato, a sad je malo sakriven negdje u inostranstvu, ali se zna njegova lokacija, govorio je: "Šta je Garaplija, zar se još nisi objesio?" Јedan konstantni pritisak bio je da nestane jedan nezgodan svjedok, a tada se dešava i likvidacija Ugljena, isto tako nezgodnog svjedoka, ja se tada sve vrijeme branim šutnjom. Očito da ta paraobavještajna struktura nije mirovala. Meni su u ćeliju ubacili jednog pripadnika Vojske Republike Srpske bošnjačke nacionalnosti i nakon što sam vidio, a ja sam po prirodi oprezan čovjek da se taj čovjek koleba, nećka, onda sam otkrio ispod stola, imali smo jedan mali stolić, da je ispod zakačen nož sa unutrašnje strane. I tražio sam da ga hitno premjeste i nakon par dana nađen je obješen u ćeliji nedaleko od moje. Dakle, to je bio prvi pokušaj ubistva. Sljedeći pokušaj bio je 98. kada je javnost obaviještena o čemu se radi, kada su neki hrabri novinari prodrli do mene i dobili informacije. Znate kako je u to vrijeme bilo održati sastanak sa advokatom koji je, evo da kažem, jedini imao hrabrost da to prihvati, Faruk Balijagić, i koji je došao u zenički zatvor i oko nas pet stražara. Zamislite da je tu pet stražara, komandir straže i da čeka svaku riječ koju ćete vi reći i u tom momentu ja sam uspio poturiti informaciju i Balijagić je proslijedio međunarodnoj zajednici Dakle, kad sam upoznao javnost, dešava se prvi pokušaj ubistva u zatvoru, a nedugo i drugi. U tom prvom je učestvovao Tešnjak po nalogu jedne tešanjske linije i 2000. godine. Dajem istražiteljima Haškog tribunala jedno svjedočenje, sve se to zapisuje i pohranjuje u Haški tribunal i nedugo iza toga dešava se u zeničkom zatvoru drugi put pokušaj mog uklanjanja. I to je bilo kada je meni naglo pozlilo i pod izgovorom medicinskim, da je upala slijepog crijeva, ja sam premješten hitno na operaciju. Međutim, neko je zaboravio moj zdravstveni karton na kome velikim slovima piše KAVE PENCILIN što znači da sam alergičan na pencilin i to je nešto što je moglo biti presudno da se više ne probudim iz te anestezije. Sreća, pa sam polusvjestan uhvatio jednog od doktora koji nije bio u toj organizaciji i on je odmah izbacio pencilin. Ali su mi dali tri anestezije tako da sa se ipak uspio vratiti iz anestezije. Došao sam do informacija da nije bilo nikakve upale, poslije se došlo do nekih saznanja da je bio pokušaj trovanja. Od mog izlaska iz zatvora i ovog zadnjeg svjedočenja u Hagu, konstantne su prijetnje i poturanja raznoraznih informacija. Kad sam se vratio oz Haškog tribunala saznao sam da mi je tu noć otvaran porodično auto, a nakon dva dana, ja sam došao u petak, to je bilo u ponedjeljak, jedan od operativaca službe mi je došao u kancelariju i rekao da zna koja auta imamo porodična. Sve su to indicije koje su pokazale da sam ja interesantan.