latinica  ћирилица
06/07/2015 |  12:21 | Autor: Agencije

Piketi: "Njemačko čudo" stvoreno na dugovima

Autor publicističkog megahita "Kapital u 21. vijeku" Tomas Piketi za njemački dnevnik Di Cajt progovorio je o trenutnoj evropskoj politici štednje, koju Njemačka nameće svim članicama Evropske unije.
Tomas Piketi - Foto: RTRS
Tomas PiketiFoto: RTRS

Prema Piketyju, riječ je o debelo promašenoj politici. On istovremeno podsjeća da je "njemačko privredno čudo" utemeljeno upravo na opraštanju dugova i tvrdi da će oni morati biti restrukturirani u nekoliko evropskih država.

- Strah me da će konzervativci, posebno Njemačka, uništiti Evropu i evropsku ideju, a sve zbog njihovog šokantnog nepoznavanja istorije - kaže najpoznatiji svjetski ekonomista.

- Njemačka istorija trebalo bi da bude od velike važnosti za današnje Nijemce. Pogledajmo istoriju nacionalnog duga: Velika Britanija, Njemačka i Francuska su u nekom trenutku bile u situaciji u kojoj je danas Grčka, čak su bile i zaduženije. Prva lekcija koju možemo naučiti iz istrorije glasi da državni dugovi nisu novi problem. Bilo je mnogo načina vraćanja tih dugova, a ne samo jedan, kao što Berlin i Pariz žele da vjerujete - izjavio je Piketi.

Upravo je Njemačka, kaže ekonomista, najbolji primjer države koja nikad nije u potpunosti vratila svoj spoljni dug. Ponovilo se to i nakon Prvog, i nakon Drugog svjetskog rata. S druge strane, Njemačka je, kaže Piketi, često tjerala druge da plate dugove, pa je tako zahtijevala ogromne reparacije od Francuske nakon Francusko-pruskog rata koji se vodio krajem 19. vijeka.

- Kada čujem Nijemce kako govore da imaju vrlo moralan stav prema dugovima i da čvrsto vjeruju kako se dugovi moraju vratiti, tada pomislim da je sve to ogroman vic. Njemačka je zemlja koja nikad nije vratila svoje dugove. Nemaju pravo da drže lekcije drugim nacijama - kaže Piketi.

Dodaje kako su se kroz istroju iskristalizirala dva načina otplate dugova. Onaj koji se sada nameće Grčkoj, i drugi, mnogo lakši, koji je koristila i Njemačka.

- Јedan način vraćanja duga pokazalo je Britansko carstvo u 19. vijeku, nakon vrlo skupih ratova s Napoleonom. To je spora metoda koju sada preporučuju Grčkoj. Carstvo je vratilo dugove kroz strogu budžetsku disciplinu. To je uspjelo, ali trajalo je jako dugo. Više od stotinu godina Britanci su se odricali dva ili tri odsto svoje privred da vrate dugove, što je više nego što su ulagali u škole i obrazovanje. Druga metoda je mnogo brža i to je Njemačka dokazala u 20. vijeku, a čine je tri komponente: inflacija, poseban porez na privatno bogatstvo i djelomično otpisivanje dugova - objašnjava Piketi.

Da smo Nijemcima rekli da nisu prihvatili svoje greške, i dalje bi plaćali dugove

Takozvano "njemačko privredno čudo" je, kako objašnjava, utemeljeno upravo na otpisu dugova, što sada Nijemci odbijaju Grčkoj.

- Nakon što je završio rat 1945. godine, njemački dug iznosio je više od 200 odsto BDP. Deset godina kasnije, ostao je vrlo mali dio: javni dug bio je manji od 20 odsto BDP. Istovremeno je i Francuska učinila slično. Nikada to ne bismo mogli uraditi tako brzo kroz fiskalnu disciplinu koju danas preporučujemo Grčkoj. Umjesto toga obje države koristile su drugu metodu koju sam spomenuo, a u kojoj je jedna od tri komponente i otpis dugova. Sjetite se samo Londonskog sporazuma iz 1953. kada je 60 odsto njemačkog duga otpisano, a unutrašnji dugovi su restruktusani - kaže Piketi.

Na komentar novinara Di Cajta da su njemački dugovi oprošteni zato što je svijet prepoznao da su visoke reparacije nakon Prvog svjetskog rata bile jedan od uzroka Drugog svjetskog rata, Piketi tvrdi da je to glupost. Kaže da je otpis dugova bio racionalna politička i ekonomska odluka, kojom je njemačkom narodu omogućeno da napokon gleda prema budućnosti.

- Ne možemo od novih generacija tražiti da decenijama plaćaju greške svojih roditelja. Grci su, bez sumnje, napravili velike greške. Do 2009. Atina je falsifikovala svoje poslovne knjige. Uprkos tome, mladi Grci ne snosi ništa veću krivicu za greške svojih predaka nego što je snosila mlađa generacija Nijemaca u 50-im i 60-im godinama. Moramo gledati naprijed. Evropa je ustanovljena na praštanju dugova i ulozima u budućnost. Ne na ideji vječnog ispaštanja. To ne smijemo zaboraviti - ističe ekonomista.

Na primjedbu novinara da mnogi Nijemci vjeruju da Grci i dalje nisu naučili lekciju i da će nastaviti trošiti više nego što je realno, Piketi odgovara: "Da smo vama Nijemcima 50-ih rekli da niste na pravi način prihvatili svoje greške, i dalje biste otplaćivali dugove. Srećom, bili smo dovoljno inteligentni da to ne napravimo". Takođe, Piketi dodaje da Njemačka ne samo da ne pokazuje sličnu milost prema Grčkoj, već na njenoj muci zarađuje posuđujući joj novac po komercijalnim kamatama.

Restrukturiranje dugova je neizbježno u još nekim evropskim zemaljama

Za Piketija, izbacivanje Grčke iz evrozone bilo bi početak agonije, a rezultat bi bilo "žrtvovanje evropskog socijalnog modela, njene demokratije, pa čak i njene civilizacije na oltaru konzervativne, neracionalne politike štednje". Umjesto toga, on predlaže alternativno rješenje aktualne krize.

- Treba nam konferencija o svim evropskim dugovima, kakvu smo imali nakon Drugog svjetskog rata. Restrukturiranje dugova, ne samo u Grčkoj, već u nekoliko evropskih zemalja, je neizbježno. Već sada smo izgubili šest mjeseci u potpuno netransparentnim pregovorima s Atinom. Ideja Evrogrupe da će Grčka ostvariti bidžetski suficit od 4 odsto i isplatiti dugove za 30 do 40 godina je i dalje na stolu. Prema njima, ostvariće jedan odsto suficita u 2015, pa dva odsto u 2016. i zatim tri i po odsto u 2017. godini. To je potpuno suludo! To se nikad neće dogoditi. Ali, ipak, nastavljamo da odgađamo ovu neizbježnu debatu - kaže Piketi.

Nakon što bi došlo do otpisa dugova trebalo bi, prema Piketiju, osnovati novu evropsku instituciju zaduženu da ustanovi koji će biti najviši dopušteni budžetski deficit da bi se spriječio novi porast zaduženosti. Piketi predlaže da se u tu svrhu pri Evropskom parlamentu osnuje odbor koji bi činili predstavnici nacionalnih parlamenata. Ključno je, kako ističe, da se odluke u Evropi donose na demokratski način, umjesto pod pritiskom sile iz Berlina.