KARADŽIĆ: NISAM BRANIO SRPSKE KUĆE NAPADOM NA MUSLIMANSKE

Svjedok je tvrdio da je Karadžićevu izjavu čuo lično, sa udaljenosti od oko 15 metara. Karadžić je ovu izjavu ocijenio "drastičnom" i zapitao kako je moguće da to nijedan medij nije objavio. Povodom Karadžićeve primjedbe da ovu izjavu nije pominjao u predmetu protiv Momčila Krajišnika, Crnčalo je rekao da ga tada o tome niko nije pitao. Optuženi i svjedok izložili su različite interpretacije o akcijama oduzimanja oružja stanovništvu na Palama i okolini u maju 1992. Služeći se izvještajima agencije Srna iz tog perioda, Karadžić je naveo da je poslije napada na policijsku patrolu u selu Renovica, u kojem su ubijena dva srpska policajca, načelnik policije Malko Koroman izdao ultimatum da se do sutradan, 25. maja, preda svo oružje. Prema Karadžićevim riječima, najprije je stanovništvo pozvano da oružje dobrovoljno preda, zatim je uslijedila akcija oduzimanja, a poslije pogibije srpskih policajaca izdat je ultimatum. Svjedok je rekao da "redoslijed nije bio takav", već da su Srbi napali muslimane u Renovici i tako su srpski vojnici koji su došli u ovo većinsko muslimansko selo izazvali incident. Crnčalo tvrdi da je oružje u posjedu stanovništva bilo lovačko i legalno i nije htio da komentariše navode o pronalasku jednog snajpera, ručno izrađene puške dvocjevke i pet boca sa pripremljenim molotovljevim koktelima. Karadžić je osporavao da je u martu 1992. vođena kampanja da muslimani napuste Pale, ukazujući da su u to vrijeme na svim rukovodećim mjestima u MUP BiH bili muslimani. Karadžić je sudu u dokazni materijal ponudio ugovor o privremenoj razmeni imovine koji su svjedok i njegov brat Tajib 2. jula 1992. skolopili sa Dragicom Subotić iz Pofalića. Karadžić je rekao da je stanovništvu bila omogućavana samo privremena razmjena, odnosno da je Vlada RS u aprilu zabranila prodaju nekretnina, jer to, zbog rata, ne bi bilo pošteno. On je citirao izjavu Dragičinog sina Mira, koji je rekao da su oni izbjegli na Pale poslije muslimanskog napada na Pofaliće u maju 1992. Prema Subotićevoj izjavi, u opštini je bila velika gužva, jer su mnogi htjeli da zamijene imovinu, naglašavajući da nije bilo prisile. Subotić je takođe potvrdio da su poslije rata vratili kuću na Palama. Karadžić je insistirao da je od oko pet hiljada muslimana, ukupno 1 042 otišlo u Sarajevo, dok su drugi ostali na Palama, ali je svjedok tvrdio da su ti podaci netačni. On je ustvrdio da "u urbanom dijelu Pala četiri muslimanske porodice nisu otišle i nisu preživjele rat". Suđenje Karadžiću nastavlja se naredne srijede, kada će tužilaštvo izvesti novog svjedoka. Prema ranijem podnesku optužbe, identitet sljedećeg svjedoka je zaštićen, a govoriće o masovnim ubistivima u Srebrenici u julu 1995. godine.