Američki mediji: Rusija je u pravu, Vašington prekršio obećanja

Prema njegovim riječima, dok predstavnici Zapada navode o "provokacijama" Rusije i tvrde da ona prijeti Evropi, Moskva priča drugačiju priču.

Sa njene tačke gledišta, Rusija je oštećena strana, koja je primorana da razmišlja o svojoj odbrani. Predstavnici Rusije tvrde da su 1990. godine SAD tokom pregovora sa SSSR-om uvjeravale da se vojni savez NATO-a neće proširivati na istok.

“Zapad je oštro protestovao, izjavljujući da takvog dogovora nije bilo. Međutim, stotine memoranduma, izvještaja i transkripta u američkim arhivima ukazuju na suprotno“, navodi autor.

Prema njegovim riječima, ovi dokumenti “ne prave od Putina sveca“, ali dokazuju da izjave o tome da je Rusija “predator“ nisu opravdane.

Nakon proučavanja ovih dokumenata Šifrinson je primjetio:

Nakon što je 1989. pao Berlinski zid, javilo se pitanje čiji saveznik će sada biti Njemačka - američki, odnosno NATO-a, Sovjetskog Saveza, to jest Varšavskog pakta, ili ničiji. U Bušovoj administraciji odlučili su da ujedinjena Njemačka treba da postane dio NATO-a.

U februaru 1990. godine SAD su Rusiji dale ponudu na čiji sadržaj ukazuje transkript pregovora u Moskvi. Prema toj ponudi tadašnji državni sekretar SAD DŽejms Bejker izjavio o spremnosti da pruži SSSR-u jake garancije da se pakt neće proširiti “ni inč“ u zamjenu za podršku američkoj poziciji u Njemačkoj.

Za manje od nedjelju dana kasnije Mihail Gorbačov je pristao. Nikakav formalni dogovor nije zaključen. Međutim, za obe strane bilo je očigledno da je riječ o “usluzi za uslugu“: Gorbačov podržava savez Njemačke i Zapada, a SAD ograničavaju širenje NATO-a.

Međutim, interni memorandumi i evidencija predstavnika Bušove administracije su pokazali da su se već istog mjeseca Sjedinjene Države predomislile i odlučile da odustajanje od proširenja vojne alijanse nije u njihovom interesu.

Već do oktobra razgovarali su o tome kada treba “istočnoevropskim demokratijama“ da pokažu da je NATO spreman da ih prihvati. Pritom su Amerikanci, izgleda, i dalje pokušavali da ubijede Ruse da su interesi Moskve u ovoj situaciji uzeti u obzir.

“Stoga ne čudi da je Rusija bila besna kada je NATO počeo da poziva Poljsku, Mađarsku, Češku, baltičke i druge zemlje od sredine ’90-tih“, objašnjava Šifrinson.

On je dodao da širenje NATO ne opravdava “ratobornost Putina“, ali činjenice ukazuju na to da je nezadovoljstvo Rusije opravdano i da su SAD svojom politikom doprinijele povećanju tenzija u Evropi.