Pavić: Razne "Venecuele" tokom prethodne tri decenije i na našim prostorima
Tekst prenosimo u cijelosti:
U nedavnoj, zapaženoj kolumni za Sputnjik, Dušan Proroković se zapitao: šta ako Amerika planira da stvori "nove Venecuele" širom svijeta? Uz konstataciju da su, uz odustajanje organizovanja obojenih revolucija i "strpljivog obezbjeđivanja makar i `nategnutog` legitimiteta kroz razne međunarodne organizacije, SAD "dale sebi za pravo da proglašavaju vlast u drugoj suverenoj državi, članici UN, međunarodno priznatoj", Proroković se pita da ovo nije početak nove strategije sijanja "kontrolisanog haosa" širom svijeta radi održavanja sistema globalnog upravljanja, gdje bi se u "velikom finalu" SAD pojavile kao "spasilac" i "poput antičke Eurinome izdigle iz haosa, te uspostavile vlast nad sedam planetarnih sila".
Upućene ovakav, nimalo nerealan scenario neodoljivo podsjeća na poznati scenario po kojem Novi svjetski poredak pod vlašću totalitarne svjetske države treba da bude uspostavljen kao "spasonosno rješenje" od globalnog haosa kojeg su prethodno vještački, svjesno organizovali upravo budući "spasioci".
Kao i što "sedam planetarnih sila" asocira na sedam glava zvijeri iz Otkrivenja Sv. Јovana Bogoslova, tj. "sedam gora" na kojima sjedi žena "obučena u porfiru i skerlet i nakićena zlatom i kamenjem dragim i biserom, i imaše čašu u ruci svojoj punu mrzosti i poganštine kurvarstva svog" - predstavljajući novi Vavilon, "grad veliki, koji ima carstvo nad carstvima zemaljskim" - koji će, na kraju vremena, "u jedan čas" pasti, da bi zvijer, odnosno antihrist i satana i zlo, bili na kraju pobijeđeni, i uspostavilo se Carstvo Nebesko.
No, pošto "niko sem Oca ne zna čas", ostaje nam da ne samo čitamo znake vremena i mirimo se s njima, već da i dalje vodimo njegoševsku "borbu neprestanu", koja - da bi se vodila - uključuje i aktivno nastojanje da se razumije ono što se dešava.
Dakle, ogoljena podrška prevratu u Venecueli od strane Trampove administracije i raznih američkih vazala, jeste jedna vrsta iskoraka.
Za razliku od vremena jednopolarnog globalizma, koje se završilo tokom Obamine administracije, ne troši se previše vremena na uvijanje gole agresije u oblande "humanitarizma", "demokrati(zaci)je i ljudskih prava", "odgovornosti za zaštitu (tzv. R2P)", "sprečavanja genocida" i sličnog.
Tačno je, međutim i to da je Trampov izaslanik za Venecuelu, Eliot Abrams, od strane Majka Pompea predstavljen kao čovjek "zadužen za sve vezano za naše napore da restauriramo demokratiju u Venecueli". Kao što je i tačno da se na prevratu u Venecueli radi još od dolaska Čaveza na vlast 1998, i da je u to uključen i bivši Otpor, tj. KANVAS (neki od ključnih učesnika prevrata su još 2007. bili u Beogradu, i koristili su i modifikovani "otporaški" simbol, a samoproglašeni predsjednik Gvaido je 2010. učestvovao u petodnevnom treningu u organizaciji KANVAS-a u Meksiku).
Ipak, mada se ne libi da koristi instrumente koje su prije njega usavršeni, za razliku od sladunjavog klintonističko-obamističkog globalizma, Trampova agresivnost više liči na povratak na stari imperijalizam 19. vijeka i ogoljeno pravo jačeg da "uvodi red", pa čak i eksploatiše tuđe resurse, što je čak i otvoreno priznao DŽon Bolton ("puno bi Sjedinjenim Državama ekonomski značilo ako bi američke naftne kompanije mogle da ulažu i proizvode naftu u Venecueli...").
Ali - da su SAD ovako nastupale od kraja pobjede u Hladnom ratu, sigurno ne bi toliko dugo uživale u "jednopolarnom momentu" i u tolikoj mjeri učvrstile i proširile svoje "globalno vođstvo".
Uspavanka o širenju EU i NATO kao logičnom, neminovnom dijelu marša istorije ka njenom "kraju", kada će svi uživati u blagodatima "liberalne demokratije" bila je mnogo djelotvornija. Narodi, političari, umjetnici opijeni snovima o holivudskom srećnom kraju bili su spremni da propovijedaju, pa čak i trpe "vaspitne udarce" dok "ne sazriju demokratski" - u vidu raznih "šok terapija", "efikasnih privatizacija", "širenja demokratskih vrijednosti", itd.
Bez te uspavanke, Rusija bi, umjesto naivnog Gorbačova i korumpiranog Јeljcina, mnogo prije iznjedrila nekog Putina, Kina bi još ranije krenula sa mobilizacijom, a možda bi čak i zapadni Evropljani uspjeli da na vrijeme shvate da im se, pod minimum, smiješi nova kriza sa "Peršinzima" (zbog koje je i potpisan Sporazum o likvidaciji raketa srednjeg i kraćeg dometa 1987.), odnosno mogućnost razmještanja nuklearnih raketa uperenih ka Rusiji na njihovom tlu.
A mnogi naivni Јugosloveni (odnosno "Јugosloveni") bi možda shvatili da im zapadni "prijatelji" ne nude "ruku pomoći" da bi ih učinili srećnim i kao ptice slobodnim, već da bi ih (ponovo) eksploatisali, čak i po cijenu (njihove) krvi i masovnog osiromašenja.
No, kao što znamo, iza globalističke slatkorječivosti koja je pothranjivala post-hladnoratovsku masovnu hipnozu, razne "Venecuele" su se dešavale i tokom prethodne tri decenije, najprije na ovim prostorima.
U čemu je, na primjer, razlika između sadašnjeg američkog priznavanja predsjednika (od Ustavnog suda razvlašćenog) parlamenta Venecuele, i zapadnog priznavanja rezultata neustavnog referenduma u BiH u februaru/martu 1992. i kasnije (samo)proglašene nezavisnosti BiH? Ili zapadnog priznavanja, kako je to i sam Međunarodni sud pravde ocijenio, samoproklamovanih "demokratski izabranih vođa" tzv. Kosova, koji su djelovali izvan okvira Rezolucije 1244 i Privremenih institucija koje su njome uspostavljene? Priznavanja majdanskih pučista za "legalnu vlast" u Ukrajini 2014? Svrgavanja Sadama i Gadafija? Pokušaja svrgavanja Asada?
I nije li, malo prije Venecuele, u Republici Srpskoj pokušan sličan scenario?
Nisu li neki koji su se krili iza "Pravde za Davida" računali na skupljanje "kritične mase", pomoću koje bi blokirali održavanje izbora i funkcionisanje institucija, zauzeli zgradu državne televizije, pa čak i sanjali o "državnom udaru", poslije kog bi ih zapadne prestonice proglasile za "istinske demokratske lidere" Srpske?
(Uzgred, postoji još jedna, hajde da je nazovemo simbolična veza između sadašnje operacije rušenja vlasti u Venecueli i agresije na našim prostorima. Naime, kada je Eliot Abrams bio na vrhuncu moći tokom 1980-ih, kao pomoćnik Državnog sekretara SAD za međuameričke poslove, odnosno, po riječima njegovog šefa, DŽordža Šulca, "kralj Latinske Amerike", jedan od njegovih glavnih pomoćnika bio je - Vilijam Voker, koji će postati, po riječima jednog jezuitskog sveštenika, "simbol destrukcije života" u El Salvadoru, a kasnije i na Kosovu i Metohiji.)
Nije sada ni bitno da li su u pravu oni koji smatraju da je Tramp samo vješto maskirani nastavak starog u novom ruhu, ili oni koji vide u Trampu pragmatičnog borca protiv "zvijeri iz močvare", spremnog da joj baca razne komade mesa kako bi se odbranio od impičmenta, i kupio vrijeme da bi ostvario neke veće ciljeve (npr. povlačenje iz Sirije i Avganistana, mir sa Sjevernom Korejom, trgovinski dogovor sa Kinom, konačno otopljavanje odnosa sa Rusijom). Stvari se dešavaju, i na njih se mora reagovati, na jedan ili drugi način.
Ono što se sa sigurnošću može reći je to da će sad i drugima, poput Rusije i Kine, pa i Turske, biti lakše da se otvorenije bore za sopstvene pragmatične interese, kada već to čini samoproklamovana "snaga dobra".
I Rusija i Kina to već najavljuju kada je riječ o Venecueli, tj. da će braniti svoje interese, bez potrebe uvijanja u svjetlucava pakovanja principa viših od potrebe poštovanja suvereniteta zemalja i nemiješanja u njihove unutrašnje odnose. Za očekivati je da će sve energičnije na sličan način nastupati i na drugim mjestima. Pa tako i kod nas.
Naravno, pod uslovom da smo i mi sami jasno definisani u sopstvenim interesima.