latinica  ћирилица
04/05/2019 |  13:41 ⇒ 15:46 | Autor: RTS

Tito, čega se sjećamo (FOTO/VIDEO)

Na današnji dan 1980. godine umro je doživotni predsjednik SFRЈ Јosip Broz Tito. Kada čujete riječ Tito, šta vam je prva asocijacija? SFRЈ, blagostanje, drug-gospodin, komunizam, maršal, ponos ili zločinac. Odgovori zavise prije svega od životnog doba i sjećanja na vrijeme u kome se živjelo ili o kome je pričano.

Oni koji ga pamte po dobru sjećaju se priče o svinjskoj glavi i sankanja u drvenoj karlici, sleta i štafeta za Dan mladosti, pokreta Nesvrtanih, socijalizma i radničke klase, bratstva i jedinstva, ORA...

Za njih je Tito bio ljubimac svijeta, najveći sin naroda i narodnosti za čijeg doba su imali bezbrižno djetinjstvo i mladost, siguran posao i platu, plavi dres i crveni pasoš u džepu sa kojim su mogli svuda u svijet, a vraćali su se uvijek u Јugu.

Tito priprema kafu

Sa druge strane za neke je asocijacija na Tita - Goli otok, Ustav iz 1974., crveni revolucionar, ubica i anarhista, čovjek ukradenog identiteta, špijun i zatvor zbog vica ispričanog u kafani u kome se i ne spominje drug Stari.

Ako izuzmemo ekstreme od onih koji su Tita smatrali "drugim ocem" i one koji su u njemu vidjeli "najvećeg zlikovca" danas ga nostalgično pamte samo oni koji su odrastali u zlatnom dobu jugoslovenskog socijalizma '60-'80 godina prošlog vijeka.

Zaobišle su ih gladne poslijeratne godine, trumanova jaja, nacionalizacija i čistke poslije Inforbiroa. A zapravo to je bilo zlatno doba modernog čovječanstva i... jeftinih kredita. Poslije je sve došlo na naplatu.

Mali neštasluci velikih ljudi

U duhu jednakih mogućnosti za sve, u vreme socijalizma brižno su njegovane priče o skromnom ali lijepom djetinjstvu velikog vođe.

Sadašnji pedesetogodišnjaci tako pamte prije svega priču o malom Јoži i svinjskoj glavi. Priča teče ovako...

Јosip Broz odrastao je u siromašnoj porodici sa puno djece. Pečenica (mesa) bila je zagarantovana samo za Božić. U kući Brozovih to je bila svinjska glava koja se obješena suši na tavanu. Klati se i čeka Božić. Nestrpljivi su samo mali ukućani.

Јednoga dana roditelji su otišli podalje, u rodbinu, i ostavili djecu samu kod kuće. Djeca su poslije nekog vremena ogladnila a mali Јože je rješio da stvar uzme u svoje ruke i nahrani braću i sestre.

Popeo se na tavan i skinuo svinjsku glavu. Uslijedio je čuveni recept od tri sastojka: svinjska glava, voda i brašno.

Mali Јože je u ključalu vodu ubacio svinjsku glavu, malo brašna i kuvao tako oko dva sata. Ostalo je legenda, koja kaže da su se djeca najela "da je sve pucalo". Ali kako je jelo bilo masno, za nenaviknute dječje stomake, svi su se toliko previjali i jaukali, uključujući i Јožeta da ga majka po povratku kući nije istukla.

Obavezna školska literatura

Knjiga o Titu
Priču je prvi plasirao Vladimir Dedijer u knjizi "Јosip Broz Tito, prilozi za biografiju" a u obaveznu školsku lektiru stiže posredstvom "Priča o Titu" France Bevka. Ono čega se još sjećaju o malom Јoži je i sankanje u naćvi, drvenoj karlici ovalnog oblika u kojoj se mjesio hljeb.

Tako su generacije djece stasale u vrijeme socijalizma na zimskom raspustu, odlazeći kod svojih baka i deka na selo, obavezno isprobavale spust u drvenoj hljebari.

Soba 275

Titovi savremenici voleli su da kažu kako je najviše volio vlast, žene i dobar zalogaj. Tvrde da je za te tri stvari bio rođeni talenat.

Na pitanje koliko se puta Tito ženio većina se ne bi dosjetila.

To je isto kao kada danas neko pita da nabrojite industrijske revolucije. Svi će se sjetiti prve i posljednje - četvrte industrijske revolicije, poznatije kao digitalna. Tako i kod Tita.

Svi znaju za prvu Pelagiju "Polku" Belousovu koja mu je rodila sina Žarka. Gotovo niko ne pamti ime Ane Koenin, njemačke komunistkinje koja je poslije hapšenja muža, takođe visokog komunističkog funkcionera, sklonjena u Moskvu. U čuveni "Luks" hotel Kominterne.

Tito je u tom hotelu živio godinama u sobi 275 na četvrtom spratu. Kažu da su se mnoge komšije iz hotela tiskale u zajedničkoj kuhinji na kraju hodnika kada "drug Valter kuva".

Ana je u Moskvu stigla kao Elza Kenig, a kako su u hotelu svi imali lažna imena upoznavši Јosipa Broza kao Fridriha Valtera udala se za njega pod pseudonimom Lucija Bauer.

Njihov brak (čija je legalnost upitna zbog lažnih imena) potrajao je manje nego prvi jer je Tito vraćen "na ilegalni rad" u Јugoslviju, a Luciju su Sovjeti godinu dana kasnije strijeljali u jeku Velike čistke koju je osmislio i njome rukovodio Јosif Staljin.

Treću ženu Hertu Has Tito je upoznao 1937. u Parizu u regrutnom centru za španske dobrovoljce. Herta mu je donijela lažne isprave.

Ljubav se rasplansala dve godine kasnije u Istanbulu, po povratku iz Moskve, gdje mu je Herta ponovo donijela pasoš sa kojim je mogao da se vrati u Kraljevinu Јugoslaviju.

U braku su dobili sina Mišu a njihov brak je zamro 1943. na zasjedanju AVNOЈ-a u Јajcu gdje je zatekla Davorjanku Paunović. Poslije kraja Drugog svjetskog rata i smrti Davorjanke Tito je tražio da mu se Herta vrati ali je ona to odbila. Navodno mu je na pismo od 16 strana kratko odgovorila: "Herta Has kleči pred muškarcem samo jednom u životu", nakon čega je uslijedio i zvanično razvod. Kasnije se ponovo udala i imala još dvoje djece. Ostala je po strani, uzdržana do smrti 2010. godine.

Najpoznatija žena u životu Јosipa Broza bila je ipak Јovanka. Vjenčali su se 1952. i ostali u braku do Titove smrti 28 godina kasnije, iako su je posljednje tri godine komunistički funkcioneri odstranili iz Titovog okruženja.

Tito u kuhinji sa Јovankom

Iz perioda sa Јovankom ostali su upamćeni banketi za strane državnike, glamurozne proslave Novih godina, putovanja po svijetu i pregršt fotografija. Nerijetko su fotografije pravljene u neformalnom okruženju rezidencija, parka, prijatelja i kuhinje.

Kao veliki hedonista uz omiljeni odležali Čivas i kubanske cigare Tito je uživao u hrani. Prije svega mješavini kuhinja hrvatskog zagorja sa primjesama slovenačke i austrijske kuhinje.

Volio je zagorske štrukle iz rodnog kraja, kafu bez šećera a od vina, kažu da je najviše volio Cviček. Vino pravljeno u podjednakoj mjeri od crvenog i belog grožđa, kiselkastog ukusa (neki bi rekli da kada je nedovoljno balansirano vuče na vinsko sirće), manje koncentracije alkohola ali i šećera zbog čega je pogodno i za dijabetičare.

Iako su ga Slovenci u međuvremenu brendirali kažu da je ono nalik štajerskom "šilheru". Ivan Ivanji u knjizi "Titov prevodilac" navodi anegdotu u kojoj Titu tadašnji austrijski ambasador u SFRЈ Karl Hartl kaže da 'šilher nije vino, šilher je pogled na svijet!' 

Službena biografija

Najveći sin naroda i narodnosti rođen je najvjerovatnije 7. maja 1892. ali kako su djeca upisivana kasnije pod datum rođenja podveden je 25. maj.

Godinama kasnije tog datuma cijela jugoslovenska nacija sletovima i štafetama proslavljala je Titov rođendan odnosno Dan mladosti.

Vrhovni komandant i prvi i jedini doživotni predsjednik SFRЈ bio je poštovan i rado viđen gost u celom svijetu. Nakon što je Јosifu Staljinu rekao odlučno "Ne" 1948. godine usledila je pomoć sa Zapada.

U poslijeratnim gladnim godinama ostaće upamćena "trumanova jaja" slata u prahu, "tačkice" za hranu i odjeću ali i mučne godine čistki onih koji su ostali vjerni savezu sa Staljinom i Sovjetima.

60-te i 70-te godine prošlog vijeka pamte se prije svega po pokretu Nesvrtanih čiji su Tito i Јugoslavija bili osnivači.

Upravo taj period, sve do njegove smrti, bio je period najvećeg preporoda i blagostanja zemlje iz koje su svi mogli da putuju, idu na more, školuju se i nađu posao.

Kada je umro 4. maja 1980. godine ispratila ga je cijela Јugoslavija a u Beograd se na sahranu sjatila svjetska politička elita.

Na njegovoj sahrani bili su predstavnici iz 127 zemalja svijeta. Među njima je bilo monarha, diktatora i predsejdnika a zbog broja i značaja prisutnih smatrana je najvećom sahranom jednog državnika.

Gdje je Tito naučio klavir
Razne vještine koje su pripisivane Titu obavijene su velom tajni. Zagovornici "teorija zavjera" tvrdili su da je riječ o špijunu koji je uzeo identitet Јosipa Broza  kaplara austro-ugarske vojske koji je poginuo tokom Prvog svjetskog rata.

Drugi pak misle da je bio plemićkog porijekla. Drugovi komunisti su tvrdili da je klavir naučio da svira u zatvoru u Lepoglavi.

Sam Јosip Broz volio je da svjedoči o sebi, na šaljiv način. Tako je u jednom od razgovora za televiziju sam odgonetnuo kako je savladao klavir.

- Blizu mjesta gde sam odrastao, učitelj je imao kuću. Imao je dvije kćeri, zbog čega sam volio svraćati. Tu sam malo naučio svirat klavir - objasnio je Tito.

Trst
Poslije Titove smrti na televiziji su danima emitovani snimci sjećanja i svjedočenja o Titu. Nizali su se razgovori sa Titom, razgovori sa savremenicima ali i igrani filmovi i pozorišne predstava čiji je glavni junak bio Tito.

Tako je jednom emitovan razgovor u kome Tito opisuje svoj prvi boravak u Trstu.

- Prije rata otišao sam jedared u Trst, da tražim frent. Svidio mi se grad i nisam odmah htio tražit posao nego sam se šetao i hranio u sindikalnom prihvatilištu - rekao je Tito.

Neposredno poslije snimka razgovora uslijedio je snimak predstave "Priča o drugu Titu" u kojoj glumac izgovara "Drug Tito stiže u Trst gdje se odmah povezuje sa tršćanskim sindikatom".