X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
23/06/2019 |  18:40 ⇒ 20:14 | Izvor: RTRS

Krajišnici, prognani sa svojih ognjišta, čuvaju svoj identitet i običaje

Krajišnici, prognani sa svojih ognjišta, i u novoj sredini u kojoj žive čuvaju svoj identitet i običaje. Pokazala je to i kulturno - umjetnička manifestacija "Krajiške pjesme, igre i običaji - Busije 2019", održana u zemunskom naselju Busije.

Desetu godinu, povodom Svjetskog dana izbjeglica, organizovana je svojevrsna smotra krajiške kulture, pjesme, narodnih sportskih igara i običaja.

U crkvi svetih Ćirila i Metodija u Busijama održan je pomen stradalim Krajišnicima u ratovima 90-tih godina i pripremljen bogat program.

- Ovo je jedna prilika da pokažemo jedinstvo našeg naroda i hvala Bogu da se naš narod kao što se uvijek oko crkava skupljao, skuplja i sada. Ovo će biti dobra prilika da pošaljemo poruku da smo jedinstveni i da nam niko ništa ne može ako smo složni - kaže Nenad Abramović iz Koordinacije udruženja izbjeglih i raseljenih u Republici Srbiji.

Kulturno-umjetnička društva pjesmom i igrom podsjetila su na zavičaj i ukazala na značaj čuvanja naše kulture i tradicije.

- Najvažnije je da čuvamo svoj jezik, kulturu, pamet, i narodnu nošnju - ističe Јelena Lastović, KUD Udruženja Slavonaca Beograd.

Održan je i seoski višeboj u tradicionalnim disciplinama, kao što su bacanje kamena s ramena i skakanje u džaku, a kosci su odmjerili vještine u kosidbi. Kažu, nema razlike između žena i muškaraca – kosaca.

- Volim to, inače odmalena sam kosila sa svojim precima i ostala je ta ljubav - priča Stojna Dukić, učesnica kosidbe.

Okupljeni građani družili su se sa vatrogascima i pripadnicima Žandarmerije Srbije, a mogli su da probaju i čuveni vojnički pasulj.

- Ni slučajno nije bilo dileme, ima ovdje i jagnjetine, ali mi smo se ipak odlučili za vojnički pasulj - ističe Dragica Adamović, izbjeglica sa Banije.

Ova manifestacija, čije održavanje je podržalo i Predstavništvo Srpske u Srbiji, pokazuje da, iako žive daleko od rodne grude, Krajišnici svoj zavičaj nose u srcu. Odatle ga, kažu, niko ne može oteti.