latinica  ћирилица
18/09/2019 |  12:32 | Autor: SRNA

Svjedočenje o zločinima nad Srbima u Orašju

Suđenje desetorici pripadnika HVO-a za zločine nad Srbima u Orašju 1992. godine danas je u Sudu BiH nastavljeno čitanjem ranijeg iskaza svjedoka Tužilaštva BiH Aleksandra Božića, koji je istakao da su u Donjoj Mahali bili izloženi strašnim fizičkim i psihičkim torturama zbog čega su neki zarobljenici htjeli da se ubiju da bi sebi skratili muke.

Božića, koji je preminuo 17. marta 2018. godine u Novom Sadu, saslušali su istražioci Tužilaštva BiH u Ambasadi BiH u Beogradu 14. septembra 2016. godine.

U iskazu je naveo da je 8. maja 1992. godine sa nekoliko mještana Bukove Grede pobjegao u šumu kada su došli hrvatski vojnici da traže oružje.

On je ispričao da su sutradan došli vojni policajci, među kojima je bio Pero Vincetić zvani Konj, te je sedam-osam policajaca pretražilo njegovu kuću u kojoj nisu našli nikakvo oružje.

Božić je dodao da su ga nakon toga sa suprugom Јokom otjerali u centar sela, gdje su ispred prodavnice zatekli mnogo Bukovčana, među kojima su bili Stojan Savić i njegov kum Stevo Petrović, kojeg su vojni policajci tukli.

- Vidio sam da su vojni policajci, pa i Pero Konj, tukli neke komšije u kombiju koji je tu bio. Nekoliko policajaca je izdvojilo pet komšija i otjeralo ih prema njivama, navodno da traže oružje. Ubrzo nakon toga čuo se pucanj i njih više nikada nismo vidjeli. Kasnije mi je žena rekla da su ubijeni - izjavio je Božić.

Tokom davanja iskaza, rekao je da su zarobljeni Srbi zatvoreni u nekoj šupi u Donjoj Mahali, gdje su bili izloženi strašnim fizičkim i psihičkim torturama.

Božić je naveo da su ih tukli i maltretirali pijani policajci koji su prijetili da će im izvaditi oči prije nego što ih ubiju, te da su, između ostalog, Savi Sariću gurali palicu u usta.

Svjedok je izjavio da su neki zarobljenici htjeli da se ubiju da bi sebi skratili muke, te dodao da su njega tukla dva hrvatska vojnika iz Slavonske Požege.

Patnje Srba iz Bukove Grede nisu prestale ni u Srednjoškolskom centru u Orašju, gdje su prebačeni, a u kojem su zatekli zarobljene srpske civile iz Orašja.

Božić je rekao da su tu dočekani batinama, uvredama i poniženjima, a da je jedan policajac htio sve da ih pobije.

On je naveo da su svakodnevno išli da kopaju rovove, uglavnom od Orašja prema Brčkom, i da je tokom radova bilo poginulih i ranjenih srpskih logoraša.

Božić je rekao da su hrvatski vojnici 11. juna 1992. godine u Srednjoškolski centar zatvorili i žene sa područja opštine Orašje, među kojima je bila njegova supruga Јoka.

On je sa suprugom razmijenjen 4. septembra 1992. godine.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Јurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju i kao pripadnici vojne policije.

Optužnica ih tereti za progon Srba, ubistva, zatvaranje, mučenje, silovanja i druga nečovječna djela.

Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

Nastavak suđenja zakazan je za 25. septembar.