X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
Zdravosfera
09/10/2019 |  11:51 ⇒ 11:52 | Izvor: SRNA

Štrbac: Јoš jedna farsa hrvatskih sudova

Direktor Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" Savo Štrbac ocijenio je kao još jednu farsu oslobađanje bivšeg ratnog predsjednika Kriznog štaba Bjelovara u Hrvatskoj Јure Šimića optužbi za ratni zločin ubistva trojice oficira ЈNA u bjelovarskoj kasarni septembra 1991. godine.
Savo Štrbac (Foto: Medija centar Beograd) -
Savo Štrbac (Foto: Medija centar Beograd)

Štrbac je izjavio za Srnu da je to još jedna farsu od suđenja pred hrvatskim sudovima kada je riječ o zločinima koje su hrvati počinili nad Srbima i pripadnicima ЈNA.

On je napomenuo da je presudu o oslobađanju Šimića donio Županijski sud u Rijeci 2. oktobra, a da je predsjednica sudskog vijeća Јesenka Kovačić u usmenom obrazloženju presude navela da je sedmoro vještaka utvrdilo da su uzrok smrti eksplozivne povrede, odnosno djelovanje minsko-eksplozivnih sredstava, za šta Šimića nije teretila izmijenjena optužnica.

Prema njegovim riječima, Kovačevićeva je navela da sud nije utvrdio da bi Šimić, u situaciji kada se pucalo po gradu zbog nekih izgovorenih ili neizgovorenih riječi, počinio krivično djelo, te da svjedoci tvrde da je cijeli dan proveo u Kriznom štabu.

Protiv prvostepene presude nadležno tužilaštvo je najavilo žalbu.

Štrbac je podsjetio da je Šimić, koji je u septembru 1991. godine bio predsjednik Kriznog štaba Bjelovara, bio optužen da je nakon predaje kasarne u Bjelovaru naredio ubistvo trojice oficira ЈNA.

On je napomenuo da su mnogi od zarobljenih oficira i redovnih vojnika vidjeli kada su pripadnici hrvatske vojske ušli u kasarnu nakon što je komandant 265. mehanizovane brigade, pukovnik Rajko Kovačević, naredio obustavu dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starješina i njihovo postrojavanje u krugu kasarne.

Poslije toga su pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde /zenge/ ušli u kasarnu iz koje više nije pružan nikakav otpor.

- I mnogi su od njih vidjeli da su pobijeni oficiri u to vrijeme bili živi, da su prozvani i izvedeni iz stroja, a nakon toga da su se čuli pucnji. Njihova tijela se vide i na snimcima koje su napravili Hrvati - podsjetio je Štrbac.

On je dodao da je sud odbio da sasluša pripadnike ЈNA koji su vidjeli tijela ubijenih oficira i prostrelne rane od vatrenog oružja na njima uz obrazloženje da ti svjedoci nisu medicinski eksperti, a koji su potvrdili da su oficiri ЈNA stradali od eksplozivnih povreda nastalih djelovanjem minsko-eksplozivnih sredstava.

Štrbac je naveo da su neki od zarobljenih oficira ЈNA poznavali lično Јuru Šimića i vidjeli ga da je bio u kasarni u inkriminisano vrijeme, ali sud nije prihvatio njihove iskaze, već iskaze svjedoka hrvatske nacionalnosti koji su tvrdili da Šimić kritičnog dana nije ni bio u kasarni gdje se ovaj zločin desio.

Štrbac je rekao da suđenje Šimiću podsjeća na suđenje četvorici pripadnika bjelovarske policije za ubistvo šestorice pripadnika ЈNA /Radovana Barberića, Zdravka Dokmanića, Radovana Gredeljevića, Ivana Hosjaka, Boška Radonjića i Mirka Ostojića/ koji su zarobljeni u kasarni "Božidar Adžija" i zatvoreni u policijsku stanicu.

Odatle su ih četiri dana kasnije izvela uniformisana lica maskirana fantomkama i strijeljala iste noći u šumi Česma nedaleko od mjesta Malo Korenovo.

Sa njima je bio i civil Savo Kovač iz Bjelovara, koji je, iako je zadobio tri prostrelne rane, preživio strijeljanje.

Za ubistvo šestorice zarobljenih pripadnika ЈNA i pokušaj ubistva jednog civila, Županijsko tužilaštvo u Bjelovaru 21. septembra 2001. godine optužilo je četvoricu pripadnika bjelovarske policije - Luku Markešića, Zdenka Radića, Zorana Marasa i Ivana Orlovića zbog krivičnih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Optuženi su do sada dva puta nepravosnažno oslobađani, 2001. i 2005. godine "zbog nedostatka dokaza", iako je, po utvrđenju suda, zločin nesporan, dok im je 2010. ukinuta nepravosnažna presuda po izmijenjenoj optužnicu, po kojoj su, umjesto činjenja, optuženi za pomaganje u ratnom zločinu protiv ratnih zarobljenika i civila.

Četvrto suđenje održano je pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je presudom od 17. novembra 2011. godine sve optuženike oslobodio optužbe "jer djela za koja se terete /izmijenjenom optužnicom/ po zakonu nisu krivična djela".

Na posljednju presudu žalba nije ni uložena, pa je ona postala pravosnažna.

Štrbac je ocijenio da i ovi bjelovarski slučajevi ukazuju na već ustaljenu i prepoznatljivu praksu hrvatskih sudova nazvanu "ping-pong suđenja", odnosno kada su zločini nad Srbima i pripadnicima ЈNA nesporni, počinioci se ne mogu identifikovati.

- A ako se i identifikuju oslobađaju se zbog `pogrešnog` činjeničnog opisa ili kvalifikacije djela, odnosno u nedostatku dokaza ili zbog postupanja u nužnoj odbrani. Ukoliko se proglase krivima, nakon maratonskih suđenja, izriču im se minimalne kazne, često ispod zakonskog minimuma, što je sramota za hrvatsko pravosuđe, a ponižavajuće za žrtve -rekao je Štrbac.