

Arbutina: Kozara je srpsko stratište i bojište

Arbutina je izrazio je uvjerenje da su Hrvati u vrijeme ustaškog poglavnika Ante Pavelića počinili genocid nad Srbima u Krajini.
- Od 5.889 nosilaca partizanske spomenice 95 odsto su bili Srbi i upravo je to jedan od ključnih argumenata da su Srbi sa područja Krajine bili nosioci oslobodilačke borbe, ali i žrtve onog što će se desiti od 10. juna do 15. jula 1942. godine - istakao je Arbutina.
On je ispričao da su Nijemci i NDH-ovci u tom periodu 1942. godine krenuli u čišćenje Kozare od Srba, te naveo i poruku Gestapovaca da "u Krajini ne mogu biti tri stada, da Srbinu treba sjekirom odrubiti glavu i da za to neće odgovarati".
- Prema procjenama istoričara, na Kozari se početkom ofanzive našlo blizu 80.000 Srba i danas kada čitamo svjedočanstva o zbjegovima i zločinima vidimo volju srpskog naroda da se održi na tim prostorima, ali tu odlučnost Srbi nisu uspjeli da zadrže protiv mnogostruko nadmoćnijeg neprijatelja - rekao je Arbutina.
Prema njegovim riječima, većina žena i djece je odvedena u zatočeništvo i logore u Јasenovcu, Starom Gradištu, Sisak, Јastrebarsko i druge logore smrti, a one radno sposobne su odveli u rudnike u Njemačkoj i Norveškoj.
- Najviše su stradala kozaračka deca koja su ili umirala od gladi ili su ubijena ili, ako su preživjela, njima je menjan identitet o čemu svjedoče brojni slučajevi - rekao je Arbutina.
Govoreći o zbjegu, stradanju i zločinu nad Srbima, podsjetio je na riječi Dare Banović iz Gornjeg Јelovca koja je ustaši u oči rekla "imam tri sina, jedan će me osvetiti" poslije čega je mučeničkom smrću stradala.
- Moramo njegovati kulturu sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata, kao i na one ljude koji su s puškom poginuli boreći se protiv neprijatelja kome je cilj bio da izbriše Srbe sa područja Krajine - zaključio je Arbutina.
U nastavku programa u gračaničkom Domu kulture održana je projekcija dokumentarno-igranog filma "Peto pismo Hilde Dajč", reditelja Ivice Vidanovića, koji prikazuje sudbinu jevrejske djevojke u okupiranom Beogradu, njenu požrtvovanost i hrabrost, odlučnost da pomogne svojim sunarodnicima u koncentracionom logoru.
- Iza Hilde Dajč ostala su četiri pisma neprocjenjive istoriografske vrijednosti, a koja svjedoče o životu i smrti u logoru na Starom Sajmištu. "Peto pismo Hilde Dajč" napisano je 80 godina kasnije i upućeno je svima nama - da se sjetimo i ne zaboravimo heroine naše prošlosti - naveo je Arbutina.
Tribini je prisustvovalo desetak učenika srednjih škola iz centralnog dijela Kosova i nekoliko profesora istorije.
Za sutra je predviđeno da se tribina održi u Ranilugu, a dan kasnije i u Kosovskoj Kamenici.