Đakon Vasiljević: Sabor u Nikeji - uvod jednog pravoslavnog obrasca vjere
Đakon Božidar Vasiljević podsjetio je da je Sabor u Nikeji okupio pravoslavne episkope širom tada poznatog svijeta ali i njihove neistomišljenike u samoj Crkvi.
Okupljanje je bilo na inicijativu cara Konstantina čime je crkva, razgranata po carstvu i izvan granica, dobila priliku da odbrani, ali i utemelji i definiše vjeru prema svijetu.
- Međutim, zbog slovceta ili riječi "koja nije u kanonu Svetoga Pisma", kako su tvrdili arijanci, dolazi kasnije do arijanske jeresi koja je blagodareći intervenciji i smirenju cara Konstantina povoljno riješena po Crkvu - naveo je đakon Vasiljević.
Oni su svoja učenja, dodao je đakon Vasiljević, bazirali na dubokom uvjerenju da je Gospod Isus Hristos sličan ali ne i jednosušan Bogu, stvoren kao i mi ali sa tom razlikom što je više biće nalik ovaploćenom anđelu - obogotvoreni čovek.
- Dakle, arijanska "vjera" u Hrista kao rođenog stvorenja sličnog tj. bogopodobnog ili sličnosušnog Bogu Ocu bila je klizav teren za neupućene i lakoverne - ukazao je đakon Vasiljević.
Đakon Vasiljević je naveo da je veliki i Sveti Sabor u Nikeji dogmat o jednosušnosti postavio na teleološki i teološki pijedestal, te da ima duboke refleksije na Liturgiju i sve druge segmente bogoslovlja i života u Crkvi.
- U Nikeji se utemeljuje i otkriva, naročito u liku i djelu Svetog Atanasija Aleksandrijskog, dogmat o Trojičnosti. S toga Prvom vaseljenskom saboru odajemo sveštenu doksologiju, priznanje i anamnezu - zaključio je đakon Vasiljević.
Prvi vaseljenski sabor održan u Nikeji 325. godine u vrijeme cara Konstatina Velikog istinski je obrazac po kojem su odluke donošene na svim vaseljenskim saborima.
Njegov značaj se ogleda i u tome da je podignut glas protiv arijevske jeresi i da je usvojen Simbol vjere.