Njemačka i Vatikan otvoreno bili protiv Јugoslavije

"Rješenje o kraju bivše Јugoslavije je bilo nametnuto, u stilu 'uzmi ili ostavi', a odluka o tome je bila donesena i prije nego što je konferencija počela", rekao je Јovanović, koji je danas svjedočio u procesu protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića. Јovanović je napomenuo da su mnoge zemlje otvoreno bile protiv postojanja Јugoslavije, naročito Njemačka i Vatikan, i ocijenio da je na primjeru Јugoslavije bio primijenjen princip iz nekadašnje kolonijalne Afrike. Na konferenciji o Јugoslaviji, gdje nije ispoštovana ustavna odredba te federacije, međunarodne granice su proglašene nestalim, a administrativne granice su proglašene međunarodnim, rekao je Јovanović, ocijenivši da je "to bilo nasilje nad međunarodnim pravom i mirnim životom u Јugoslaviji". Nije postojala svijest u međunarodnoj zajednici ni na Zapadu da je to što se radi sa Јugoslavijom vrlo opasno, već je bilo najvažnije da se što prije ukine bivša Јugoslavija i da se u najkraćem roku priznaju nove države, rekao je on. Upitan o pravu naroda na samoopredeljenje u bivšoj Јugoslaviji, on je rekao da je Ustav garantovao to pravo svim narodima, a da je ono bilo osporeno samo srpskom konstitutivnom narodu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i da objašnjenje za to nije dato. Srbi u BiH su do kraja izražavali punu lojalnost svojoj dotad zajedničkoj državi, ali to pravo su osporavali muslimani i Hrvati u BiH, istakao je on. "Referendum je, po zahtjevu evropske zajednice, sproveden suprotno principu konsenzusa da nema preglasavanja već da svi moraju zajedno da odluče o istupanju BIH iz Јugoslavije", naveo je Јovanović. On je ocijenio da je Dejtonski sporazum, u suštini, rehabilitovao pravo srpskog naroda na samoopredeljenje i na konstitutivnost i spriječio druga dva konstutitivna naroda da ga preglasaju i nadglasaju. Zbog toga je Dejtonski sporazum i uspio, rekao je on, istakavši da rat ne bi ni izbio da je Kutiljerov plan usvojen ranije. Kad je riječ o eksplozijama na pijaci Markale, bilo je elemenata koji ukazuju na vrlo jaku sumnju u tvrdnje da su te granate došle iz srpskog, a ne muslimanskog pravca, a zvaničnici bosanskih Srba su tvrdili da su muslimani izveli te napade jer su željeli da na taj način privuku pažnju međunarodne zajednice, izazovu gnjev protiv Srba i stvore uslove za vojnu intervenciju NATO-a, rekao je on. Po Јovanovićevim riječima, Srbija i, prije svega, predsjednik Slobodan Milošević istrajavali su na jednakom pravu svih naroda u bivšoj Јugoslaviji na samoopredeljenje, a kada je počeo rat u BiH Milošević je insistirao na pravu Srba na slobodu i ravnopravnost, pošto je pravo na samoopredeljenje bilo spriječeno i ometeno ratom. Srpska strana je savjetovala rukovodstvu bosanskih Srba da brani svoje pravo na slobodu i ravnopravnost, naveo je on, dodavši da je Srbija do kraja insistirala na tome da se za sva tri naroda obezbijedi to pravo, kako bi se spriječilo da oni jedan drugom postanu antagonističke strane, ali da to nije bilo lako ostvariti. Rat je, sam po sebi, bio velika prepreka za mirovno pregovaranje i kad god neka strana, kao što je muslimanska, nije bila zainteresovana za političko rješenje u odgovarajućem trenutku, već za stranu vojnu intervenciju, to je rezultovalo pogoršanjem situacije na terenu, što je bio ometajući faktor u mirovnim pregovorima, rekao je Јovanović. Srbija je usvajala sve mirovne planove i time pokazivala da joj nije bilo stalo do teritorijalnog širenja srpske teritorije, već do zaustavljanja rata i do rješenja kojim će sve tri strane u BiH biti zadovoljne, da nijedna ne bude oštećena od strane drugih, rekao je on. "To je bila polazna tačka i krajnji cilj nastojanja Srbije da najprije doprinese okončanju sukoba, a zatim što bržem političkom rješenju na osnovu jednakog uvažavanja prava na slobodu i ravnopravnost sva tri konstutitivna naroda", istakao je on. Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić optužen je za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine. U Tribunalu je u toku izvođenje dokaza odbrane.