Savić: Ponosan sam što se sve veći broj ljudi pridružuje akciji "S ljubavlju hrabrim srcima"
Poruku povodom akcije "S ljubavlju hrabrim srcima" prenosimo u cijelosti:
Društvo je sposobno da preživi onoliko koliko su njegovi pojedinci spremni da pokažu empatiju jedni prema drugima.
Postoji sad ona priča, koja je sad već postala opšte mjesto, a to je priča da neki naučnici smatraju da je stvaranje civilizacije kakvu danas poznajemo, i koja nam je donijela komfor i blagodeti dugoročnog života, počeo onoga trenutka kad smo počeli da brinemo jedni o drugima. A kao dokaz za to uzimaju skelet iz daleke prošlosti na kojem su vidljivi tragovi pokušaja da se zaliječi slomljena kost. To nije bila uobičajena praksa među našim precima, koji su se borili da prežive i odbacivali sve one sa rođenim ili stečenim deformitetima. Smatrali su da im je to nepotreban teret i da će se lakše preživjeti bez njih.
Ironija, eto, pokazuje upravo suprotno - kad smo počeli da brinemo jedni o drugima, društvo je krenulo naprijed, i malo po malo, solidarnost među živima stvorila je transgeneracijsku solidarnost, pa su se znanja i iskustva lakše prenosili kroz pokoljenja a život je postajao sve lagodniji.
Nažalost, i danas, kada je ljudski komfor dostigao svoju najveću tačku ikada, postoje mnogi kojima treba naša pomoć, i koji zavise od solidarnosti koju ćemo pokazati jedni prema drugima. Uprkos tome što institucije i zakoni štite one najslabije, nijedan sistem na svijetu ne može da predvidi baš sve situacije i pomogne baš svima u svakom trenutku.
Zato je važno da spomenemu humanitarnu akciju "S ljubavlju hrabrim srcima". Počelo je 2010. na inicijativu tadašnjeg predsjednika Milorada Dodika, sa podrškom mališanima oboljelim od malignih bolesti. Sljedeće godine – djeca sa posebnim potrebama. Onda dijabetes tipa 1, autizam, Roditeljska kuća, rijetka oboljenja, centar za prevenciju razvojnih teškoća, fond za liječenje u inostranstvu, poteškoće u kretanju, dnevni centri, banka humanog mlijeka, transportni inkubatori, registar donora matičnih ćelija, skrining na SMA. Svake godine - jedna briga manje za one kojima je briga preko glave.
Ponosan sam što svake godine vidim ogroman broj ljudi koji se pridružuju ovoj akciji. Građani iz svakog sloja društva se trude da pruže svoj doprinos - pozivaju humanitarni broj, dijele objave na društvenim mrežama, bez obzira na sve lične animozitete i političke podjele. Makar na jedno veče kao narod ostavimo sve razmirice po strani i pokažemo solidarnost.
Ali ono što nam takođe nedostaje je i solidarnost onih koji imaju najviše. Istorija nam daje snažne primjere. U devetnaestom vijeku, kada je srpski narod bio u procesu nacionalnog buđenja, upravo su trgovci bili oni koji su nosili teret dobročinstva. Miša Anastasijević, ogromni trgovac solju i brodovlasnik, poklonio je čitavo Kapetan-Mišino zdanje – danas srce Univerziteta u Beogradu. Ilija Kolarac, trgovac žitom i stokom, ostavio je bogatstvo za osnivanje narodnog univerziteta koji i danas širi znanje. Nikola Spasić, trgovac kožom i predsjednik berze, gradio je bolnice, opremao pomoćne sanatorijume za ranjenike, pomagao siromašne učenike. Luka Ćelović je cjelokupno bogatstvo – palate i nekretnine vrijedne desetine miliona – zavještao Univerzitetu. Sima Igumanov je finansirao škole, stipendije, pomoć bolesnima u Staroj Srbiji.
Svi oni su razumjeli jednu jednostavnu istinu: bogatstvo stečeno trgovinom nije samo lično. Ono nosi odgovornost prema zajednici. Oni su gradili bolnice, škole, biblioteke, fondove – temelje na kojima stojimo i danas. Niko od njih nije čekao da država sve uradi. Oni su bili ti koji su rekli: "Јa mogu – i zato moram". Zato se nadam da će i naši privrednici vremenom razviti veću solidarnost prema onima sa kojim žive u istom gradu, istoj državi. Јer životna lutrija nije svakome dala iste šanse za uspjeh, i nisu svi podjednako talentovani da uspiju u sistemu u kojem je sticanje novca vještina, a ne svima bogom dan talenat.
Solidarnost nije apstraktan pojam. To je konkretan čin. To je poziv na 1411. To je donacija preko računa. To je prisustvo na večerašnjem događaju. A iznad svega – to je odluka da nećemo okrenuti glavu. Јer ako okrenemo glavu danas, sutra će nam biti teže da se pogledamo u oči.
Večeras je prilika da pokažemo da u Republici Srpskoj postoji nešto jače od svake krize, jače od svake politike, jače od svake podjele – ljubav prema najmanjima i najhrabrijima. Djeca sa smetnjama u razvoju ne nose samo svoje borbe. Oni nose i našu savjest. A naša savjest, ako je budna, zna da kaže: "Mi smo tu. Nećete biti sami".
Cilj ovogodišnje humanitarne akcije je osnivanje i opremanje centra za specijalističke socijalne usluge za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju u Banjaluci, Derventi i Foči. To nisu samo zgrade sa opremom. To su prostori u kojima će djeca dobijati kontinuiranu stručnu podršku – logopedsku, ergoterapijsku, psihološku, edukativnu – prostori u kojima će roditelji moći da dišu, a djeca da rastu.
To su mjesta gdje se ne mjeri samo napredak u koracima ili riječima, nego u osjećaju da si viđen, da te neko razumije, da nisi sam.
Pozivam vas – građane, privrednike, trgovce, sve ljude velikog srca – da večeras budemo bolji nego što smo bili juče. Pozovimo 1411. Dođimo na veče. Ne zato što moramo. Zato što možemo. A kada možemo, onda i treba.