Pepić: Dva entiteta, dva tržišna odgovora
Kolumnu prenosimo u cijelosti:
Federacija BiH je 31. marta na Sarajevskoj berzi planirala da emituje obveznice u vrijednosti od 40 miliona KM, a realizovala je svega 30 miliona. Nekoliko dana kasnije, 7. aprila, na aukciji trezorskih zapisa ponudila je opet 40 miliona, a prodala je manje od 20. Dvije domaće emisije zaredom, obje ispod plana. To više nije slučajnost.
U istom tom periodu Republika Srpska je poslala sasvim drugu poruku. Uspješno je plasirala evroobveznice u iznosu od 500 miliona evra na međunarodnom tržištu, uz tražnju investitora koja je premašila milijardu evra. Nekoliko dana kasnije, ponudbena dokumentacija je objavljena na Londonskoj berzi, jednoj od najvažnijih finansijskih adresa na svijetu.
Tu se vidi suštinska razlika.
Nije isto kada na domaćem tržištu, među ljudima koji te već poznaju, ne možeš da zatvoriš planirani iznos i kada u istom trenutku izađeš pred globalne investitore i dobiješ potražnju dvostruko veću od ponude. Јedno govori o ograničenom povjerenju čak i u „komfornom“ okruženju. Drugo pokazuje da si uspio da institucije, politiku i ekonomsku poziciju prevedeš na jezik koji kapital razumije i prihvata.
To je, u suštini, ekonomska diplomatija danas.
Zaduživanje više nije samo pitanje koliko ti treba novca. To je pitanje kredibiliteta. London ne daje povjerenje na lijepe želje i obećanja, tamo prolazi samo ono što je ozbiljno pripremljeno, jasno predstavljeno i dovoljno ubjedljivo. Činjenica da je Republika Srpska u tom okruženju dobila snažan odziv govori da je otvorila kanal prema međunarodnom kapitalu u trenutku kada je to bilo najvažnije.
S druge strane, Federacija BiH teško da može više da objašnjava ove rezultate kao "tehnički zastoj". Kada ti u roku od sedam dana dvije aukcije propadnu ispod plana, to postaje signal. Ako ne možeš u punom kapacitetu da privučeš novac ni od domaćih investitora koji poznaju sistem, onda se prirodno postavlja pitanje koliko je zapravo to povjerenje duboko.
Posebnu težinu ovom poređenju daje to što se sve dogodilo praktično u istom trenutku, kraj marta i prva sedmica aprila 2026. Nije riječ o različitim epohama ili neuporedivim okolnostima. U istim danima jedan entitet nije uspio da zatvori dvije domaće emisije u punom obimu, dok je drugi realizovao veliko međunarodno izdanje i privukao interesovanje preko milijarde evra.
Zato prava razlika nije u prospektima i tabelama. Nalazi se između ograničenog finansijskog horizonta i međunarodne prohodnosti. Na jednoj strani sistem koji u vlastitom dvorištu ne dobija pun tržišni odgovor. Na drugoj institucionalni kapacitet da se izađe na veliku scenu i tamo bude ozbiljno shvaćen.
Najjednostavnije rečeno: jednima nije prošlo ni kod kuće, a drugi su dobili London.