Ranko Pavlović posvetio pjesmu Miodragu Pavloviću i Predragu Palavestri

Ranko Pavlović

SMRT U PRAZNOЈ SOBI

Na vijest o odlasku Miodraga Pavlovića i Predraga Palavestre,

Tamo kuda sad uspravan hodiš i čelom dotičeš svod s koga vatre...
padaju u mlazevima, svijetle slova, blistaju riječi,
tama se stidi svog nakaznog lica.
Јer, smrt je ostala u praznoj sobi i spustila zavese,
kad iskoračio si iz svoje pjesme
i ozaren zakoračio u beskrajno predvorje smisla.
Tvojih mladih Osamdeset sedam
i možda još mlađih osamdeset šest kao da nam šapću:
Ko baš hoće da govori
neka se povuče dublje u mrak,
i neka ćuti.
Između osamdeset šest i osamdeset sedam
godina je koja traje koliko bljesak munje
i koju premošćuje stih M. Pavlovića.
Za tobom,
koji glasom lahora zboriš
da između groba i sunca stoji most,
ostavljajući svoj prtljag (jer vaš je, reče),
s bakljom u ruci krenu i P. Palavestra,
da nastavite tamo gdje ste stali.

20. avgusta 2014.