Milunka Savić- ratna heroina vrijedna poštovanja

Nosilac vojne zlatne Karađorđeve zvijezde sa mačevima, zlatne medalje za hrabrost "Miloš Obilić", Legije časti 4. i 5. stepena, francuskog Ratnog krsta i spomenica. Hrabar borac. Neobičan i veličanstven. A Žena. Bila je to Milunka Savić – velika heroina Velikog rata. O njoj se, međutim, nedovoljno zna.

"Tek nedavno je ušla u udžbenike istorije. Žena borac, humanitarac, ratnik, heroj, žena koju su kao heroja prepoznale i savezničke sile iz vremena Prvog svjetskog rata. Žena koja je poslije rata živjela mirno, skromno i povučeno i možda zbog toga potonula u zaborav", kaže Borivoje Milošević, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.

Krijući identitet, učestvovala je u balkanskim ratovima kao Milun Savić. Preživjela je povlačenje preko Albanije, austrougarsku ofanzivu.

"Zatezala je grudi, potpuno je prikrila svoj identitet žene, pretvorila se u muškarca da bi zaštitila svog brata i da bi otišla umjesto njega da bude vojnik", ističe Slobodanka Grković, unuka Milunke Savić.

Njena tajna je otkrivena nakon što je 1913. godine, u Bregalničkoj bici, ranjena u grudi.

Ipak, u svojoj veličini bila je skromna. Čak ni članovi njene porodice nisu znali koliko je veličanstvena njena uloga bila u Prvom svjetskom ratu.

"Sjećam se jednog intervjua, njen unuk je rekao kako nije imao predstavu da je baka bila veliki narodni heroj, ali se, kada je dolazio u posjetu, igrao sa njenim bezbrojnim ordenjem. Njemu je to kao dječaku bilo interesantno, da se igra ordenjem, što onim dobijenim od jugoslovenske države, što od strane savezničkih sila", opisuje Borivoje Milošević, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.

A savezničke sile i te kako su svjesne uloge Milunke Savić. U muzeju Velikog rata u francuskoj zauzima značajno mjesto.

"Ona predstavlja simbol, čak i za nas u Francuskoj. Upravo zbog svih odlikovanja, Milunka ima svoje mjesto u velikom muzeju, poput našeg", istakao je u filmu "Milunka Savić – heroina Velikog rata", Mišel Rože, direktor Muzeja Prvog svjetskog rata u Francuskoj.

Kraj rata dočekala je sa činom kaplara srpske vojske. U miru je bila je humanitarka, majka, a iškolovala je više od 30 djece.

Umrla je 1973. i sahranjena u porodičnom grobu.

Četrdeset godina poslije, na inicijativu tadašnjih vlasti, njeni posmrtni ostaci preneseni su u Aleju velikana na Novom groblju u Beogradu.